4. korizmena nedjelja (A), 2025.

U evanđeoskoj pripovijesti o ozdravljenju slijepca od rođenja – a na istom tragu je i drugo čitanje iz Poslanice Efežanima – snažno je naglašen kontrast između tame i svjetla. Tama označuje zlo i njegov svijet, a svjetlo Boga i njegov svijet, svijet dobra. Slijepac je, bez svoje osobne krivnje, rođen i živio u tami te pripada svijetu zla. Isus mu omogućuje da progleda i otvori se svjetlu, postane pripadnik Božjeg svijeta, svijeta dobra.

U slijepcu od rođenja možemo prepoznati sve one koji su povjerovali i prihvatili Isusa kao Gospodina i Krista te iz tame prešli u svjetlo. No ta se promjena ne događa odjednom. Ona je postupna. Za slijepca od rođenja – kao i za nas na početku rasta u vjeri – Isus je najprije običan čovjek. Zatim postaje prorok i Božji čovjek. I tek na kraju on je Gospodin, kako su ga nazivali prvi kršćani ispovijedajući vjeru u njegovo uskrsnuće.

Taj proces prelaska iz tame u svjetlo nije pravocrtan. Ima uspone i padove. Ali važno je ne stati. Jer kad se stane, lako se dogodi povratak u sljepoću – i to goru od one prijašnje. Prije smo barem znali da smo slijepi. Sada toga često nismo svjesni. Tako je bilo s farizejima i predstavnicima vlasti u evanđelju. Ali ne samo s njima. U ovom događaju ima više slijepaca nego što se na prvi pogled čini. Naizgled je to pripovijest o ozdravljenju jednoga čovjeka, ali još više o mnogima koji ne ozdravljaju jer ne priznaju svoju sljepoću. Među njima su farizeji i predstavnici vlasti, ali i roditelji i poznanici ozdravljenoga. A na kraju – i Isusovi učenici.

Danas se zadržavamo upravo na učenicima. Njihovi komentari i ponašanje pokazuju da se može biti Isusov učenik, a ipak ostati slijep. Ako netko Isusa slijedi samo izvana, fizički, a nije usvojio njegove osjećaje i njegov pogled na ljude; ako ne uči gledati srcem, gledati ono što je u srcu – tada je i dalje slijep. Problem učenika su predrasude. Ne gledaju slijepca Isusovim očima, nego očima zamagljenim od predrasuda. A kad se tako gleda, ne vidi se osoba i njezina potreba, nego naša slika o toj osobi.

Zato je znakovito prvo čitanje o izboru Davida za kralja. I Samuel je u tom traženju bio sklon predrasudama: mislio je da Bog bira velike i snažne. A Bog bira slabe. „Čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“ Malenost je od početka Božji kriterij. Zato je izabran David, najmanji. I u Isusu će malenost postati put spasenja: samo maleni dopuštaju Bogu da zahvati njihov život. Samo maleni mogu priznati da ne vide dobro, da su slijepi, i krenuti putem ozdravljenja.

To Isus želi za svoje učenike – i za nas: da postanemo maleni, kako bismo gledali iz prave perspektive i, kao pripadnici Božjeg svijeta, vidjeli kao što on vidi: Boga, bližnje, sebe same i vrijeme u kojem živimo.

Slika: El Greco, Christ Healing the Blind (oko 1570), Metropolitan Museum of Art (The Met)