3. korizmena nedjelja (A), 2026.

Isus i Samarijanka na zdencu započinju dijalog koji ruši predrasude, otkriva istinu srca i vodi k vjeri. Isus i nas danas poziva da im se pridružimo te da sa Samarijankom krenemo putem od žeđi do susreta, od susreta do obraćenja i od obraćenja do svjedočenja.

U nama postoji duboka žeđ za srećom i smislom. Tu žeđ mnogi obilato iskorištavaju. Nude nam surogate sreće i smisla: nešto što nas nakratko zadovolji, ali nas nakon toga ostavlja još žednijima. Zato često postajemo slični Samarijanki iz današnjeg evanđelja. Pripovijest o njezinu susretu s Isusom i o njezinu obraćenju pokazuje nam izlaz iz takva stanja.

Inicijativa je uvijek na Isusovoj strani. On je žedan razgovora i blizine s nama. Ali potreban je i naš odgovor kako bismo i mi mogli nadići predrasude koje imamo o Isusu i jedni o drugima te otkriti vlastitu žeđ. Moramo otkriti da smo i mi žedni razgovora i blizine s njim. Treba se dogoditi susret s Isusom. I dijalog. Ono što se dogodilo u susretu Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu pokazuje nam kako se to može i treba dogoditi.

Isus ulazi u razgovor sa Samarijankom, a ona prihvaća taj razgovor. Nije bilo nimalo lako zamisliti da se dvije osobe toliko različite kao što su Isus i Samarijanka nađu same, druže se i razgovaraju – i to na zdencu, u podne. Zato je njihov susret i razgovor izazvao čuđenje kod Isusovih učenika. Ali upravo je to važna pouka koju Isus želi dati svojim učenicima: svatko je važan i sa svakim treba razgovarati. Isus ne dijeli ljude. Njega u susretu s drugim ne zaustavljaju ljudske granice ni ljudske predrasude. On svakoga smatra vrijednim svoje pažnje i ljubavi. Njemu je do svakoga jednako stalo.

Razgovor s Isusom mijenja Samarijanku. Ona, koja je do tada izbjegavala druge i dijalog s njima – zato je u podne i išla na zdenac – odlazi drugima kako bi s njima podijelila ono što je spoznala o Isusu. Dijeleći sa zajednicom iskustvo susreta s Isusom, Samarijanka počinje dublje razumijevati sebe, druge i Isusa. Najprije se raspršuju njezine predrasude o Isusu kao Židovu. Zatim i predrasude o drugima. Mislila je da je promatraju samo kroz njezino grešno stanje. Konačno, raste i njezina vrijednost u vlastitim očima. Kroz sve to raste i njezino razumijevanje Isusa. Onaj koji je za nju na početku bio tek Židov, s vremenom postaje prorok, a na kraju ga ispovijeda kao Mesiju, Spasitelja svijeta. Samarijanka je postala nova osoba. Obratila se.

Obraćenje nas potiče da pođemo drugima i kažemo im što nam se dogodilo. Ono što je Samarijanka spoznala u razgovoru s Isusom, radosno je priopćila drugima. Željela je da ono što je promijenilo nju promijeni i njih. I to se dogodilo. Samarijankina promjena promijenila je njihov pogled na Samarijanku. Više je ne gledaju s pozicije svojih predrasuda i kroz njezinu prijašnju životnu situaciju, nego kroz promjenu koju je u njoj učinio susret s Isusom. To što vide raspršilo je i njihove predrasude o Isusu kao Židovu i potaknulo ih da se i sami susretnu s njim. Nakon toga i u njihovu slučaju postaje moguće ono što dotad nije bilo moguće: da Isus, koji je Židov, razgovara s njima, koji su Samarijanci. I obrnuto. Ponovno imamo dijalog. A kroz dijalog s Isusom i Samarijanci spoznaju da je Isus Spasitelj svijeta. Reći će ženi da više ne vjeruju zbog njezine riječi, nego zato što su sami čuli i sami spoznali. Nakon toga i oni postaju svjedoci.

Isus je imao inicijativu i u našem životu. O tome osobito jasno govori sv. Pavao u ulomku iz Poslanice Rimljanima: „Dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro.“ Ali nije dovoljno da Isus govori nama. I mi trebamo govoriti njemu i s njim. Moramo se s njim susresti i stupiti s njim u dijalog. U dijalogu s njim – na misi, u čitanju Svetoga pisma, u molitvi, katehezi i na druge načine – Isus će nam se otkriti onakav kakav doista jest: Mesija, Spasitelj svijeta. Pomoći će nam raspršiti sve predrasude koje imamo, osobito o sebi samima, i otkriti nam nas same onakvima kakvi jesmo, sa svim našim životnim zabludama. To uključuje i naše pokušaje da svoju žeđ gasimo surogatima sreće i smisla. To su naši „muževi“, naši lažni oslonci i zamjene za Boga, koji nas udaljuju od Boga, od drugih i od nas samih. U dijalogu s Isusom lakše ih možemo uočiti.

Dijalog s Isusom mora promijeniti i naš odnos prema drugim ljudima. Isus želi da nadvladamo i takve predrasude. I da mu i mi, kao Samarijanka, budemo svjedoci, da mu pomognemo da po nama dođe i drugima, susretne se s njima i stupi s njima u dijalog. Ono što je zahvaljujući Samarijanki činio u kontekstu svoga vremena – usred predrasuda, podjela i isključivanja – Isus želi po nama nastaviti činiti i danas, u kontekstu našega vremena, njegovih izazova, naših predrasuda i naših zastranjenja. Budući da i mi, kao nekoć Židovi i Samarijanci, dijelimo ljude: na „naše“ i „njihove“, na bliske i daleke, na poželjne i nepoželjne, na one koji „pripadaju“ i one koji „ne pripadaju“ – zato se i danas vode ratovi, a sve se češće i vjeru zloupotrebljava kako bi ih se opravdalo – Isus nas, kao i svoje učenike, svojim razgovorom sa Samarijankom i sa Samarijancima želi naučiti da je svatko važan. Da sa svakim treba razgovarati. Da nikoga ne smijemo unaprijed otpisati. Jer Bog nikoga ne otpisuje.

Da bi to i danas drugi mogli vidjeti, moramo se obratiti; odnosno, mora se i u nama dogoditi promjena koju je susret s Isusom učinio u Samarijanki. Drugi moraju moći vidjeti da smo u susretu s Isusom postali novi i bolji ljudi po radosti koju zračimo, dobroti koju činimo i ljubavi koju širimo. Tada će i oni, kao i Samarijanci, moći odbaciti predrasude koje imaju prema nama i ne gledati nas samo kroz naše pogreške, nego kroz onu promjenu koju je, usprkos pogreškama, u nama učinio Isus. I poželjet će susresti Isusa. To će im biti prilika da upoznaju Isusa onakvoga kakav on jest. I da ga s nama ispovjede kao jedinoga Spasitelja svijeta, onoga koji jedini može utažiti temeljnu ljudsku žeđ: žeđ za smislom, za srećom, za vječnošću, žeđ za Bogom. I to ne zato što smo im mi to rekli, nego zato što su i sami čuli, susreli i spoznali.

Slika: Sisto Badalocchio, Krist i Samarijanka na zdencu (Christ with the Samaritan Woman at the Well), oko 1609.–1610. – Public Domain Catholic Painting