21. nedjelja kroz godinu (A), 2026.

Da bismo o nekoj temi prikupili različita mišljenja, služimo se anketama. Susrećemo ih gotovo na svim područjima, a osobito u politici i trgovini, gdje se njima ispituje raspoloženje ljudi, ali i planira promidžba.

U današnjem evanđelju i Isus postavlja dva pitanja koja pomalo nalikuju anketi: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ i „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ No Isus ne pita zato što nešto ne zna niti zato da bi provjerio svoju popularnost. Njegova su pitanja odgojna. Želi učenike povesti od onoga što drugi govore o njemu prema onome što oni sami vjeruju.

Koliko je to važno, vidjet ćemo već u evanđelju sljedeće nedjelje. Nakon Petrova odgovora Isus će učenicima prvi put navijestiti svoju muku, smrt i uskrsnuće. Tada će se pokazati da ni Petar, premda je ispravno odgovorio tko je Isus, još ne razumije što znači da je Isus Krist – Mesija. Isus će morati srušiti njegove pogrešne predodžbe i očekivanja kako bi njega i druge učenike uveo u dublje razumijevanje Božjega plana spasenja, ali i njihove uloge u tom planu.

Na prvo Isusovo pitanje učenici odgovaraju bez poteškoća: „Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.“ Prenijeti mišljenje drugih nije teško. Drugo je pitanje puno zahtjevnije: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ To više nije pitanje o tome što se govori. To je osobno pitanje. Traži da zastanemo, promislimo i odgovorimo otvoreni Bogu i njegovoj milosti. Zato na njega odgovara samo jedan učenik, Petar, ali u njegovu je odgovoru sadržana vjera i drugih: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.“

Ta Petrova ispovijest postaje odlučujući trenutak. Isus iz Nazareta prepoznat je kao Krist, Mesija, Sin Boga živoga, onaj po kojemu Bog ostvaruje svoj plan spasenja. A Šimun zbog te ispovijesti prima novo ime i novo poslanje: postaje Petar – Stijena na kojoj će Isus graditi svoju Crkvu. Pritom je važno primijetiti da Isus ne gradi na Petru zato što je Petar savršen. Već će sljedeći događaj pokazati koliko se može prevariti, a kasnije će Isusa i zatajiti. Stijena nije njegova ljudska bezgrešnost ni snaga, nego vjera koja mu je darovana i koju je ispovjedio: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.“ I ključevi koje mu Isus povjerava nisu povlastica kojom se treba uzvisiti nad drugima, nego odgovornost i služenje Crkvi i braći.

Ali Petrova ispovijest vjere ne bi za nas imala puno značenja kad ne bismo shvatili da Isus i nama danas postavlja potpuno ista pitanja: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ i „A vi, što vi kažete tko sam ja?“

I nama je lako odgovoriti na prvo pitanje. Čujemo i čitamo različita mišljenja o Isusu. Za jedne je veliki učitelj, za druge prorok, moralni uzor ili zanimljiva povijesna osoba. Neki ga prihvaćaju, drugi odbacuju, treći prema njemu ostaju ravnodušni. Ali važnije je drugo pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“

Tko je Isus za mene? Što on znači za moj život, moju svakodnevicu i moj pogled na druge ljude i na svijet? Na to pitanje nije dovoljno odgovoriti formulama koje smo naučili na vjeronauku. Lako je u Vjerovanju reći: „Vjerujem u Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega… koji je sišao s nebesa i utjelovio se.“ Ali što te riječi znače kad iziđemo iz crkve?

Ako kažem da je Isus Krist, Sin Boga živoga, što to znači u mojoj obitelji kada trebam oprostiti? Što znači na radnom mjestu kada mogu birati između poštenja i vlastite koristi? Što znači u odnosu prema čovjeku koji misli drukčije od mene? Što znači pred siromašnim, usamljenim ili odbačenim čovjekom? Što znači kada sam povrijeđen i trebam birati između osvete i pomirenja? Upravo tu dajemo svoj pravi odgovor na Isusovo pitanje.

Možemo se na popisu stanovništva izjasniti kao katolici i kršćani. To je jedna vrsta ankete. Ali postoji i druga anketa, puno važnija: naš život. U toj anketi ne odgovaramo riječima, nego načinom na koji živimo. I tu ponekad nastaje nesklad. Riječima ispovijedamo da je Isus Krist i Gospodin, a životom kao da pokušavamo njega prilagoditi sebi, svojim interesima, pravilima i mjerama, umjesto da sebe i svoj život pokušavamo uskladiti s njim. To ne znači da kršćanin mora biti savršen. Ni Petar nije bio savršen. Biti kršćanin znači uvijek iznova dopustiti Kristu da nas ispravlja, mijenja naše predodžbe, ruši naše pogrešne sigurnosti i uči nas svom načinu života. Petrovo „Ti si Krist“ nije završetak njegova puta, nego njegov pravi početak. Isusova anketa zato ni danas ne želi izmjeriti njegovu popularnost. Ona želi svakoga od nas dovesti do onoga presudnog pitanja: „A ti, što ti kažeš tko sam ja?“

Da bismo na njega mogli odgovoriti poput Petra, trebamo se poput njega otvoriti onome što ne dolazi samo „od tijela i krvi“, nego od Oca nebeskoga. Trebamo molitvu, slušanje Božje riječi i spremnost dopustiti Bogu da mijenja naše misli i naš život. Tada ćemo moći sve dublje otkrivati ono o čemu sveti Pavao danas kliče: „O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!“

I tada naša ispovijest: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“ neće ostati samo riječ izgovorena u crkvi. Postajat će život. Život vjere Crkve koja je utemeljena na Petrovoj ispovijesti i kojoj danas kao Petrov nasljednik služi papa Lav XIV.

A takvu Crkvu, unatoč slabostima njezinih članova i svim silama koje joj se protive izvana i iznutra, Krist neće napustiti. Jer, kako zaključuje današnje drugo čitanje: „Sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“

Slika: Pietro Perugino, Predaja ključeva sv. Petru (1481.–1482.), Sikstinska kapela. Javno vlasništvo / Wikimedia Commons.