Treća nedjelja došašća – Nedjelja Caritasa

Radost, strpljivost i djelotvorna ljubav – to su znakovi po kojima se prepoznaje da je Isus iz Nazareta, kojega mi kršćani ispovijedamo kao Krista i Gospodina, doista Krist i Gospodin: Onaj u kojemu je Bog postao „S nama Bog“.

„Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“

Ivan Krstitelj očito je očekivao drukčijeg Krista. „U ruci mu je – govorio je prošle nedjelje – vijača: pročistit će svoje gumno, skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.

A ako krenemo i od naše konkretne životne situacije… od različitih kušnji, bolesti i nesreća… od zlodjela koja se događaju, mržnje koja se širi i ratova koji se vode – onda nam dođe da se i mi, zajedno s Ivanom, zapitamo: Je li Isus Krist uistinu „Onaj koji ima doći“? I je li vjera koju ispovijedamo — doista prava?

Isus odgovara i Ivanu Krstitelju i nama činjenicama. Upućuje na plodove svoga života i djelovanja: na ono što govori i čini – i na ono što se po tom njegovom govoru i činu događa. To je potvrda da je on Krist.

Ne znamo je li taj odgovor u potpunosti zadovoljio Ivana koji se nalazio u zatvoru. No s razlogom pretpostavljamo da jest. Potvrđuje to i činjenica da on, usprkos teškoj situaciji u kojoj se našao – i usprkos kušnji koju je ta situacija za njega značila – nije odustao od svojih uvjerenja niti od svoga poslanja biti „Glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“

Ali važnije je drugo pitanje: Jesmo li mi u našim životnim situacijama i kušnjama zadovoljni Isusovim odgovorom? Ako jesmo, onda bismo u Isusu iz Nazareta trebali nastaviti prepoznavati Božju prisutnost; u njegovim riječima – Božju riječ; u njegovim djelima – Božja djela. I ne samo to: trebali bismo biti i aktivni protagonisti tih djela u svijetu i vremenu u kojem živimo. To je ono po čemu i danas možemo s uvjerenjem reći onima koji to još ne znaju – ili u to još nisu povjerovali – da je Isus iz Nazareta Krist.

Današnja liturgija govori o tome što bi trebalo obilježavati one koji su u Isusu prepoznali Krista – i koji tu vijest žele ponuditi i drugima.

Ponajprije – radost. O njoj nam govori ulomak iz Knjige proroka Izaije, kao i naziv ove treće nedjelje došašća: „Gaudete“ — „Radujte se“. Poziv na radost dotiče najdublju težnju svakog čovjeka. Čovjek po svojoj naravi želi biti radostan. A Božić je, na osobit način, blagdan radosti. Ipak, činjenica je da je danas malo onih koji su doista radosni. A i oni koji jesu – često su radosni samo kratko, jer radost traže ondje gdje je nema. Kršćani bi u tome trebali biti iznimka. Naš razlog za radost – radost koju ne mogu umanjiti ni životne okolnosti ni nevolje, radost koja ne prolazi nego traje – izvire iz spoznaje da je Isus iz Nazareta Krist kojega su naraštaji čekali.

Druga odlika koju nam današnja liturgija stavlja pred oči jest strpljivost. O njoj govori ulomak iz Poslanice svetoga Jakova. Apostol nam za primjer strpljivosti stavlja ratara, a za uzor nudi proroke. Želimo li biti dionici Gospodnjega dolaska – koji je u svim vremenima blizu – i mi trebamo biti strpljivi: s Bogom, sa sobom, ali i sa svojim bližnjima. Ne smijemo dopustiti da sumnje razore našu vjeru. Nego, ustrajavajući u vjeri unatoč sumnji, trebamo nastaviti svjedočiti evanđelje.

Treća nedjelja došašća, koju mi u Hrvatskoj obilježavamo i kao Nedjelju Caritasa, nas usmjerava upravo prema tom svjedočanstvu evanđelja. Evanđelje se živi i svjedoči djelotvornom ili djelatnom ljubavlju. To je treća i najvažnija odlika današnje liturgije. Ona je u temelju svega. Mogli bismo reći da je Isus iz Nazareta, koji je Krist, djelotvorna ljubav na djelu. Djelotvorna ljubav je znak da je on Krist. Djelotvorna ljubav i naš navještaj evanđelja ne ostavlja mrtvim slovom. Ona je ključna i za sadašnjost i za budućnost kršćanske vjere. Potvrda je našeg kršćanskog navještaja. Tom ljubavlju drugima pomažemo u njihovoj materijalnoj potrebi – a sebi samima da postanemo dionici Božjega kraljevstva. I upravo po toj ljubavi – zajedno s kršćanskom radošću i strpljivošću – svi oni koji se pitaju je li Isus doista Krist mogu čuti odgovor: Da – jest. Zahvaljujući djelotvornoj ljubavi i danas je moguće da „slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“

Radost, strpljivost i djelotvorna ljubav – to su znakovi po kojima se prepoznaje da je Isus iz Nazareta, kojega mi kršćani ispovijedamo kao Krista i Gospodina, doista Krist i Gospodin: Onaj u kojemu je Bog postao „S nama Bog“.

Slika: Maria Cavazzini Fortini, Ivan Krstitelj u zatvoru, akvarel, 2013. (https://predicatelosuitetti.com/…/la-gioia-e-lo-scandalo/)