Susret u različitosti: Bog daruje obilje milosti čak i ako ne usliši sve molitve

Osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, njihove obitelji, prijatelji i svi koji se s njima susreću okupili su se 4. studenog u Nadbiskupskom ordinarijatu na prvom „Susretu u različitosti“ u ovoj pastoralnoj godini, kako bi zajedno promišljali o temi prihvaćanja pomoći i slabosti.

U ime Odsjeka za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Riječke nadbiskupije prisutnima je riječ dobrodošlice uputio suvoditelj Odsjeka Budislav Vukas te ustvrdio kako mu je drago što interes i želja za ovakvim susretima postaju sve veći. Pozdravima se pridružio i riječki nadbiskup Mate Uzinić koji je predvodio uvodnu molitvu, a zatim dodao: „Drago mi je da ste se nastavili okupljati, drago mi je da se ovaj broj povećava i da možemo biti podrška i pomoć jedni drugima, da se i u ovoj različitosti možemo prepoznati kao Crkva i kao oni koji u Crkvi imaju svoje mjesto i svoju ulogu.“

U prvome dijelu susreta nadbiskup je podijelio svoje promišljanje o slabosti i prihvaćanju pomoći na temelju ulomka iz Druge poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima Napomenuo je da spomenuti ulomak sadrži mnogo općeprihvaćenih izraza koji se koriste kako bi se izrazile mnoge stvari poput imati „trn u tijelu“, biti jaki onda kada smo slabi… Kazao je kako bi Pavlov razlog za samohvalu moglo biti proživljeno mistično iskustvo, no on se odlučuje hvaliti onim u čemu je slab.

Pavao kaže da je više puta molio Boga da ga oslobodi toga „trna“, ali nije bio uslišan. „Ne bih rekao da nije bio uslišan, iz drugog dijela se može zaključiti da je bio uslišan, ali ne na način na koji je on to htio“, primjećuje Uzinić te dodaje kako se s ovom situacijom mogu poistovjetiti osobe s invaliditetom i njihove obitelji, ponajprije zbog „trna“ invaliditeta, nerazumijevanja sustava, teškoća u društvenom kontekstu, primjerice u školi, bolnici i ostalim strukturama s kojima se svakodnevno moraju boriti. „Sigurno ste kao i Pavao molili da budete toga oslobođeni i može biti da ste kao i on osjetili kao da vas Bog ne čuje, da vas nije uslišio, nije promijenio vaše okolnosti. Poput Pavla ovdje moramo napraviti korak dalje. Bog uslišava, ali uslišava na drugačiji način od onoga kako bismo mi očekivali“, naglasio je nadbiskup te, suosjećajući s okupljenima, rekao kako vjeruje da su i u neuslišanim molitvama iskusili kako im Bog daje puno milosti i darova.

Primjerom iz popularne serije „Izabrani“, u dijalogu između Isusa i Malog Jakova, koji ima dječju paralizu i teško se kreće, a Isus ga svejedno šalje liječiti bolesne, nadbiskup je dodatno ohrabrio nazočne.

„Svi ovdje dijelimo nit koja nas povezuje“, rekla je majka djevojke s invaliditetom u drugom dijelu susreta koji je bio namijenjen razmjeni iskustava. Životne priče sudionika bile su raznovrsne. Iako teške, pune su nade koja ne postiđuje. Roditelji su svjedočili o važnosti prihvaćanja stanja svoje djece, kao i izražavanju emocija, problema i potreba, sposobnosti da čuju drugoga u njegovoj potrebi, svijesti i poniznosti u priznavanju vlastitih pogrešaka, kao i mogućnosti da traže, ali i ponude pomoć. Nisu krili ni teškoće koje im stvara nerazumijevanje okoline i borba sa sustavom. Iznad svega izvirala je snaga koju pronalaze u osobnoj i obiteljskoj molitvi i sakramentalnom životu, stoga ne skrivaju radost što mogu sudjelovati u životu Crkve, te svojim životima doprinositi izgradnji zajedništva. „Važno je prihvatiti i Božju pomoć i dopustiti mu da napravi svoje“, rečeno je na susretu.

Susret je zaključen molitvom zahvale koju je izrekao nadbiskup, a zatim je slijedilo druženje.