Suradnja dviju biskupija u postupcima beatifikacije i kanonizacije

Predstavnici Riječke nadbiskupije 17. prosinca boravili su u službenom posjetu Koparskoj biskupiji, gdje je ostvaren važan korak u jačanju međubiskupijske suradnje na području crkvene povijesti, pamćenja i svjedočanstva vjere. Započeo je tako zajednički rad na onome što je potrebno učiniti u postupcima beatifikacije i kanonizacije, osobito na prikupljanju i obradi povijesne i arhivske dokumentacije.

U Kopar su tom prigodom došli Ivan Šarić, postulator kauza Riječke nadbiskupije, i Goran Žan Lebović Casalonga, kancelar Riječke nadbiskupije, a gosti iz Rijeke srdačno su primljeni od mjesnog biskupa Petera Štumpfa i arhivara Koparske biskupije Luke Tule. U središtu razgovora bili su kandidati za oltar koji su snažno povezani s Koparskom biskupijom, ali i s Riječkom nadbiskupijom.

Sluga Božji Viktor Perkan i Alojzije Kristan bili su slovenski svećenici koji su svoje pastoralno djelovanje ostvarili u ondašnjoj Riječkoj biskupiji (Diocesi di Fiume), svjedočeći vjernost evanđelju u složenim povijesnim okolnostima. Njihovi životi i služenje predstavljaju važan dio crkvene i duhovne baštine prostora koji povezuje dvije mjesne Crkve.

Nakon toga u razgovorima je spomenut i Gabrijel Bratina, također svećenik slovenskog podrijetla, koji je preminuo u studenome 2020. godine. Bio je dugogodišnji župnik u Riječkoj nadbiskupiji, rodom iz Otlice u Sloveniji (Koparska biskupija), te je svojim pastoralnim radom i osobnim svjedočanstvom ostavio dubok i trajan trag u životu povjerene mu zajednice. Njegov se život također proučava u okviru postulature, na poticaj nadbiskupa Mate Uzinića, pri čemu se u ovoj fazi rada prikupljaju svjedočanstva o njegovu životu i relevantna dokumentacija.

Ovaj je proces dobio osobit zamah u kontekstu 100. obljetnice Riječke biskupije, koja želi u tom jubileju i na poziv pape Franje da se u mjesnim Crkvama vrednuju životi svjedoka vjere, iznova otkriti i osvijetliti vlastite svjedoke evanđelja i svetosti, prepoznajući u svojoj povijesti ljude koji su živjeli vjeru u zahtjevnim vremenima i ostali joj vjerni do kraja.

Susret u Kopru protekao je u ozračju otvorenosti, suradnje i međusobnog uvažavanja. Posebno je naglašena zajednička volja za gradnjom mostova između dviju mjesnih Crkava kroz dijalog, slušanje i zajednički rad, kao znak da povijesne povezanosti i duhovna baština mogu biti snažan temelj za zajedničku budućnost.

U tom se susretu očitovala i svijest da Crkva danas može rasti jedino ako njeguje kulturu dijaloga, međusobnog povjerenja i spremnosti na slušanje. Umjesto zatvaranja u vlastite okvire, dvije su mjesne Crkve ovim susretom potvrdile opredijeljenost za zajednički hod, u kojem se razlike ne doživljavaju kao prepreka, nego kao prilika za obogaćenje, a povijesne veze kao temelj na kojem se grade novi mostovi razumijevanja, blizine i nade.