Prva nedjelja došašća (A), 2025.

Započinjemo novu liturgijsku godinu u kojoj ćemo slušati o Isusovu povijesnom događaju spasenja iz evanđelja koje je napisao evanđelist Matej.

Prvi dio liturgijske godine sastoji se od četiri nedjelje i zove se došašće. To je vrijeme neposredne, dublje priprave za najradosniji kršćanski blagdan – blagdan Božića. No značenje ovog liturgijskog vremena time se ne iscrpljuje. Ono u sebi uključuje sjećanje na povijesno iščekivanje prvog Božića, zatim sadašnje iščekivanje i prepoznavanje Kristovih dolazaka u Crkvi, u sakramentima, u braći i sestrama, osobito siromasima, te iščekivanje njegova konačnog dolaska, koji će se za svakoga od nas osobno dogoditi u trenutku smrti, a za sve na kraju vremena.

Današnji evanđeoski ulomak valja čitati u svjetlu njegova konačnog dolaska. Isus nas želi upozoriti na dvije važne istine o kojima trebamo voditi računa, želimo li ga prepoznavati u svom vremenu i biti pripravni kad on konačno dođe. Prva je: on će sigurno doći. Druga je: nitko ne zna kada će se to dogoditi. Te dvije istine Isus u današnjem evanđeoskom ulomku sažima u jednu važnu poruku za sve nas koji ga slušamo: „Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.“

Iako se u suvremenom slavlju Božića može dogoditi da se iz vida izgubi dimenzija sjećanja na prvi Božić, za nas vjernike to nije problem. Problem je to što nam se može dogoditi da se božićno otajstvo svede samo na to. A Božić je puno više od povijesnog događaja kojega se prisjećamo. On je otajstvo koje svojim slavljem sakramentalno posadašnjujemo, postajući i sami dionici otajstva kojim je započelo naše konačno otkupljenje.

Iako danas mnogi žive samo za sada, kao da vječnosti nema, nama vjernicima nije teško razmišljati ni o konačnom Kristovu dolasku. Prema tom su nas dolasku gotovo idilično odvela i današnja liturgijska čitanja. Psalam i prvo čitanje ispunjaju nas mesijanskom radošću, nudeći nam viziju preobraženog Jeruzalema u kojem ponovno boravi Bog i prema kojemu, međusobno pomireni, s radošću hrle svi narodi. Drugo čitanje, kao i evanđeoski ulomak, podsjetili su nas na potrebu budnosti i pripravnosti kako bismo mogli postati dionicima te radosti. Ta se radost ipak ne nalazi u tome što mi možemo učiniti, nego u činjenici da Sin Čovječji, Isus Krist, ponovno dolazi. U tome pronalazimo utjehu i snagu za podnošenje životnih poteškoća i za hod naprijed kao „hodočasnici nade“.

Ali i onaj pogled natrag u povijesni Kristov dolazak i ovaj pogled naprijed u njegov ponovni eshatološki dolazak svoj smisao dobivaju u našem sada, u našem danas Kristovih dolazaka. To danas je i za nas kršćane najveći problem. A adventsko vrijeme ne podsjeća nas samo na ono što je bilo i ne upućuje samo prema onome što će biti. Ono nas upozorava osobito na sada Kristovih dolazaka. Želi da prepoznamo i pripravimo se za susret s Kristom u našem danas.

Uzalud je naše sjećanje na Kristov prvi dolazak, što uključuje i našu pripravu za Božić i proslavu Božića kao sjećanje na ono što je bilo; uzalud je i naše očekivanje njegova konačnog dolaska, ako nismo spremni za susret s Kristom u svom vremenu i prostoru.

A on nam u našem vremenu dolazi na različite načine. Dolazi nam u Crkvi. Dolazi nam u sakramentima, osobito u sakramentu euharistije. Dolazi nam u svojoj riječi, u Bibliji. Možemo ga susresti u braći i sestrama, posebno u siromasima. Prepoznajemo li ga? I pitamo li se kako ćemo ga sutra susresti licem u lice, ako ga u ovom vremenu i u njegovim otajstvenim dolascima ismijavamo ili zanemarujemo; ako on u ovom vremenu dolazi, a mi s njime ne želimo razgovarati u molitvi, susresti ga na misi, s njime se pomiriti u ispovijedi; ako on u ovom vremenu prolazi pored nas gladan, gol, bos; ako ga u ovom vremenu ne prepoznajemo u svome suprugu ili supruzi, u djetetu – rođenom i nerođenom – u roditeljima, u starijoj osobi potrebnoj naše pažnje, u bolesniku, zatvoreniku i strancu; ako sada ne preuzmemo odgovornost za društvo u kojem živimo, ako mu ne činimo dobro, a još i više – ako mu činimo zlo?

Zato nam današnje evanđelje kaže da bdijemo i budemo pripravni. Samo tako nas njegov ponovni dolazak neće iznenaditi nego istinski obradovati. A upravo to je bila i zauvijek ostaje Božja namjera s nama. Zato je došao prvi put. Zato i danas na različite načine otajstveno dolazi. Zato će ponovno doći na kraju vremena. On ne želi da itko propadne. On je uvijek želio i želi da se svi spase i da svi „u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!“

Slika: Maria Cavazzini Fortini, akvarel (2017) (https://diocesitivoliepalestrina.it/commento-al-vangelo-per-la-i-domenica-di-avvento-a/?fbclid=IwY2xjawOXk6FleHRuA2FlbQIxMABicmlkETFyVFNUTk1FZURYVkZwdG9Bc3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHsfkELZ2noexGKgKyrjGI0bnNpbJygC9DZvKiWNdlO1OtrZAaD8gejCRkw61_aem_XFMBXTl1TojSSUBq-X39tw)