Prikazanje Gospodinovo – Dan života i Dan posvećenog života (2025.)

Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnicu. Istodobno je to i blagdan kojim obilježavamo kao Dan posvećenog života. Više o ovoj temi možete pročitati u poruci Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života i Hrvatske redovničke konferencije: https://www.ri-nadbiskupija.hr/2025/poruka-za-dan-posvecenog-zivota-2025/ Budući da je danas i prva nedjelja u veljači, također obilježavamo i Dan života. O tome više u poruci Vijeća HBK za život i obitelj: https://www.ri-nadbiskupija.hr/2025/poruka-za-dan-zivota-2025/  Mi u Riječkoj nadbiskupiji ovom nedjeljom u kojoj slavimo Dan života, započinjemo i Tjedan za obitelj, koji ćemo završiti sljedeće nedjelje kad se obilježava Svjetski dan braka. Više o tome možete pročitati ovdje: https://www.ri-nadbiskupija.hr/2025/najavljen-program-tjedna-za-obitelj-u-rijeckoj-nadbiskupiji/.

U svom današnjem razmišljanju zaustavit ću se samo na jednom detalju bogatog i nadahnjujućeg evanđeoskog ulomka kojim evanđelist Luka opisuje Isusovo prikazanje u hramu. Taj detalj su zakonski ili obredni razlozi koji se u tom ulomku spominju tri puta. Tako su Isusovi roditelji došli s Isusom u Jeruzalem „kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihovog čišćenja“. Zatim su došli da Isusa „prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem“ i „da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem“.

Iako se može činiti da ovim evanđelist želi istaknuti obrednu revnost Isusovih roditelja i njihovu poslušnost Zakonu, prvotni razlog koji ga je motivirao nešto je posve drugo. On ovim želi ponajprije istaknuti to da su Isusovi roditelji bili svjesni toga da dijete koje su primili od Boga nije njihovo nego Božje. Bog im ga je povjerio da se za njega brinu. Zato ga donose ga u hram da bi ga prikazali Bogu koji im ga je darovao. I da bi se i oni sami mogli ponovo staviti na raspolaganje Bogu i uskladiti s njegovim planom za to dijete. Prikazujući ga Bogu, priznaju da su ga primili da bi ga, kad za to dođe vrijeme, mogli ponovo darovati Bogu u onom poslanju koje Bog ima s njim.

Ovim Isusovi roditelji postaju model za sve roditelje. Osobito su model za kršćanske roditelje koji su krštenjem svoje djece i danim obećanjima da će ih kršćanski odgajati javno posvjedočili da su im djeca darovana i da su djeca Božja. Djeca ne pripadaju roditeljima. Nitko nema pravo na dijete. I djecu se ne smije koristiti za sebične interese. Djeca su roditeljima, ali i Crkvi i društvu koji im trebaju pomagati, povjerena da ih ljube i da se u ljubavi za njih brinu. I da ih osposobe za onaj plan i ono poslanje koji Bog ima s njima u svijetu. A taj je plan uvijek i za svakoga plan ljubavi koja služi. Djeca su dar koji treba biti darovan Bogu i onom poslanju u Crkvi i društvu koje Bog ima s njima. Ovako gledano smo svi mi zapravo djeca, koliko god da imamo godina. Svi smo Božja djeca. I kao Božja djeca smo dar koji, u ljubavi i služenju, treba biti darovan, prikazan, Bogu i bližnjima.

Slika: Rembrandt Harmenszoon van Rijn, Prikazanje Isusovo u hramu (1631.),

Skip to content