Poruka nadbiskupa za blagdan sv. Vida u Jubilarnoj godini Riječke nadbiskupije 2025.

Potaknut Papinim riječima iz homilije na početku službe rimskog biskupa (Trg sv. Petra, 18. svibnja 2025.), u ovoj poruci želim istaknuti dva izazova koji se danas snažno postavljaju i pred našu Crkvu – i pred sve nas koji u njoj sudjelujemo na različite načine. Prvi je izazov ljubavi, a drugi jedinstva.

 

Sestre i braćo u Kristu, dragi „hodočasnici nade“,

uoči svetkovine sv. Vida, koja se ove godine liturgijski poklapa sa svetkovinom Presvetog Trojstva, okupit ćemo se u Svetištu Majke Božje Trsatske kako bismo svečano proslavili blagdan našeg nebeskog zaštitnika te obilježili stotu obljetnicu osnutka biskupije u gradu Rijeci. U ovoj posebnoj prigodi bit će s nama i posebni papinski izaslanik, kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup Bolonje i predsjednik Talijanske biskupske konferencije, kao i biskupi iz Republike Hrvatske i susjednih zemalja.

Središnja proslava jubileja naše Riječke nadbiskupije dio je većih jubilejskih slavlja: općeg jubileja Crkve pod geslom „Hodočasnici nade“ te – na nacionalnoj razini – spomena splitskih sabora i sjećanja na hrvatskog kralja Tomislava. To je trenutak zahvalnosti: zahvalnosti Bogu, ali i svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim službenicima Crkve i vjernim laicima koji su tijekom prošlog stoljeća darivali sebe, svoje talente i živote kako bi izgradili našu riječku Crkvu. To je i prilika za ozdravljenje rana iz prošlosti – kako bismo, pomireni s njom, mogli hrabro nastaviti hoditi dalje, „ruku pod ruku s Bogom i međusobno“, kako nas je pozvao i papa Lav XIV. u svom nastupnom govoru.

Potaknut upravo Papinim riječima iz homilije na početku službe rimskog biskupa (Trg sv. Petra, 18. svibnja 2025.), u ovoj poruci želim istaknuti dva izazova koji se danas snažno postavljaju i pred našu Crkvu – i pred sve nas koji u njoj sudjelujemo na različite načine.

Prvi je izazov izazov ljubavi. Papa nas podsjeća na to da je Petru povjeren zadatak „ljubiti više“ – i svoj život dati za stado. Naš je uzor Krist i njegova ljubav. A to je ljubav koja ne traži svoje, nego se daruje – ljubav koja služi, koja ne postavlja granice, ljubav koja ide do kraja. Naša nadbiskupija, Bogu hvala, ima mnogo institucija i djela koja su rođena iz takve ljubavi. No pozvani smo ići dalje – ljubiti više, ne kako bismo dokazali da smo bolji nego da bismo svjedočili Krista, koji je prvi ljubio nas. To nije ljubav koja se nameće snagom, propagandom ili moći – nego uvijek i jedino, kako kaže papa Lav XIV., „onom ljubavlju kojom je Isus ljubio“.

Drugi je izazov izazov jedinstva. Papa ističe kako želi Crkvu „koja je ujedinjena, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac za pomireni svijet“. I ja tu istu želju izražavam za našu Riječku nadbiskupiju, osobito u našem sekularnom i pluralnom društvu. Želim da mi vjernici budemo međusobno povezani – u obiteljima kao kućnim Crkvama, u župama kao zajednicama obitelji, među župama unutar dekanata, a svi zajedno u jedinstvu s našom nadbiskupijskom Crkvom i njezinim poslanjem. Ali to jedinstvo nije samo organizacijsko. Ono počinje u srcu. U bračnom sjedinjenju i otvorenosti životu. U povezanosti vjernika sa župnikom i župnika s vjernicima. U otvorenosti redovnika i redovnica da svojim karizmama obogate našu mjesnu Crkvu – i u našoj otvorenosti prema njima. U suradnji i zajedništvu svećenika međusobno – i sa mnom kao nadbiskupom – a i u mojoj povezanosti s vama, sa svakim vjernikom. U službi tog jedinstva stoje i tijela Nadbiskupskog ordinarijata. Ona nisu tu da vladaju nego da povezuju, da koordiniraju naše zajedničko poslanje. No neka nam uvijek bude jasno: cilj nismo mi. Cilj su oni kojima smo poslani. I oni koji ne dijele naše stavove, ali koje je Bog stavio na naš put. Ne gradimo zidove. Gradimo mostove. Budimo most.

Papa Lav XIV. poziva nas: „Mi želimo biti mali kvasac jedinstva, zajedništva i bratstva. Želimo ponizno i radosno reći svijetu: gledajte Krista! Približite mu se. Poslušajte njegovu riječ! Prigrlite njegovu ljubav kako bismo postali jedna obitelj: u jednom Kristu – jedno smo.“ To je put na koji smo pozvani i mi u Riječkoj nadbiskupiji – zajedno s drugim kršćanskim Crkvama, s vjernicima drugih religija, s onima koji traže Boga, i sa svim ljudima dobre volje.

U tom duhu, u nadi da će naša jubilarna proslava u Svetištu Majke Božje Trsatske biti snažan znak i poticaj jedinstva, da ćemo kao „hodočasnici nade“ rasti u ljubavi prema Bogu i jedni prema drugima, da ćemo – poput Krista – ljubiti više, na sve zazivam Božji blagoslov i zagovor naše nebeske Majke Marije, Trsatske Majke Milosti, i našeg svetog zaštitnika Vida, koji je, umirući za Krista, pokazao najveću ljubav – „dati život za svoje prijatelje“ (usp. Iv 15,13).

U Kristu vam odani

Mate, nadbiskup