Peta korizmena nedjelja (C), 2025.

Današnje evanđelje nadovezuje se na poruku Božjeg milosrđa iz prošlonedjeljne prispodobe o ocu i dvojici sinova. No, dok je ta prispodoba bila priča kojom je Isus prenio ključnu poruku vjere, današnji ulomak donosi konkretan događaj u kojem Isus milosrđe pretvara u stvarnost. Pred njim je žena uhvaćena u preljubu, koju su, po Zakonu, trebali kamenovati. Njegove riječi upućene njoj imaju trajnu vrijednost: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“

Ove dvije rečenice ključ su razumijevanja Božjeg milosrđa i pravednosti. Isus ih ne suprotstavlja, nego spaja – pravda i milosrđe nisu dvije suprotstavljene stvarnosti, nego dvije strane iste medalje.

No, nisu svi toga svjesni. Neki inzistiraju samo na pravdi. Vidjeli smo ih u današnjem evanđelju, a susrećemo ih i danas, često među onima koji sebe smatraju boljim vjernicima od drugih. Taj stav nije prisutan samo u Crkvi – njime je zasićen i medijski, politički te društveni prostor. Grešnik se često ne samo osuđuje nego i odbacuje, prije bilo kakve presude, unatoč načelu da je svatko nevin dok mu se krivnja ne dokaže. Oni koji lako osuđuju zaboravljaju vlastitu grešnost. A kad bismo svakome mjerili do najsitnijeg detalja, svatko bi mogao biti proglašen prekršiteljem ili čak zločincem. Zato je važno Isusovo svevremensko upozorenje: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“

Shvatimo li da smo i sami grešnici, promijenit ćemo odnos prema drugima. Isključivanje i osuda nikada ne potiču obraćenje, nego samo udaljuju. No, ako grešniku pristupimo s ljubavlju i sviješću o vlastitoj slabosti, i on i mi možemo pronaći put promjene i obraćenja. Žena iz današnjeg evanđelja najbolji je dokaz toga.

S druge strane, postoji i suprotan problem – relativizacija grijeha. U društvenom diskursu grijeh se često ignorira, kao da odgovornost za vlastita djela ne postoji. Nažalost, i taj se stav prenosi na vjernike, pa se i u Crkvi ponekad umanjuje ozbiljnost grijeha. No, oduzimajući mu težinu, ne pomažemo grešniku. Naprotiv, sprečavamo ga da se suoči sa svojim postupcima i učini korak prema obraćenju. Kad se grijeh prestane prepoznavati kao zlo, on postaje normaliziran – i to je jednako pogubno kao i neumoljiva osuda grešnika.

Isus odbacuje oba ekstrema. On ne osuđuje grešnika, ali ne umanjuje ni težinu grijeha. Kao onaj koji najbolje poznaje snagu zla, zna da ono truje i zarobljuje čovjeka. Zato oprašta, ali i poziva na promjenu: „Ni ja te ne osuđujem.“ No odmah dodaje: „Idi i odsada više nemoj griješiti.“ On na sebe preuzima kaznu za naše grijehe – i zato ih jedini istinski može oprostiti.

Današnje evanđelje poziva nas da se suočimo sa sobom i vlastitom grešnošću. Korizma nam nudi priliku da to učinimo kroz sakrament pomirenja, gdje susrećemo Isusa i njegovo milosrđe. Istodobno, pozvani smo i da prema drugima postupamo poput njega – s milosrdnom ljubavlju i istinom. Neka nam smjerokaz budu njegove riječi: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“ Jer upućene su ne samo toj ženi, nego svakome od nas. „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“

Foto: Shutterstock (Izvor: book.hr)