Nije dovoljno samo moliti, nego je potrebno i biti oni koji grade jedinstvo.

U lijepom broju okupili su se vjernici, pripadnici kršćanskih zajednica koje djeluju u Rijeci, na zajedničkoj molitvi kojom se 25. siječnja u katedrali sv. Vida zaključila Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, a koja se od 18. siječnja odvijala pod geslom:  „Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11, 26). Uz riječkog nadbiskupa Matu Uzinića, u molitvenom programu sudjelovali su: pastorica Evangeličke crkve u Rijeci Melanie Ivančević, izaslanik Makedonske pravoslavne crkvene općine “Sv. car Konstantin i carica Elena” Ilija Hristodulov, svećenik grkokatoličke misije u Rijeci, Andrej Savyak i pastor Baptističke crkve u Rijeci, Giorgio Grlj koji je uputio i prigodnu propovijed. Molitvu je glazbeno animirao bend Omnia Deo.

Nadbiskup je na početku zahvalio vjernicima koji su u velikom broju svojim dolaskom podržali ovu molitvu rekavši da su time pokazali da im je stalo do jedinstva kršćana. Podsjetio je na ekumenski koncil u Niceji koji se dogodio prije 1700 godina, i čija  nas proslava podsjeća da su kršćani, unatoč podjelama i razlikama, čvrsto ujedinjeni u ispovijedanju vjere u Krista. Potaknuvši na jedinstvo, naglasio je da ono što nas odvaja jedne od drugih, odvaja i od Krista. Biti zajedno s Kristom znači biti zajedno i jedini s drugima, rekao je Uzinić.

U propovijedi koju je uputio pastor Grlj, nadahnutu na pročitani evanđeoski ulomak (Iv 11, 17 – 27) kazao je da sedmo Isusovo čudo, koje Ivan naziva znamenjem, je važno kao i smisao Isusovih djela jer ta čuda upućuju na jednu dublju stvarnost. “Ove godine, kršćani diljem svijeta okupljaju se u zajedničkoj molitvi ujedinjeni u pitanju: ‘Vjeruješ li ovo? 1700 godina je prošlo od kad su naši preci suočeni s pitanjem: ‘Tko je taj Isus Krist – ‘začetnik i dovršitelj naše vjere’, dali odgovor u tekstu kojega zovemo ‘Nicejsko vjerovanje.’ i u kojemu govorimo: ‘Vjerujemo u Boga Oca Svemogućega / Vjerujemo u Isusa Krista Sina njegova jedina / Vjerujemo u Duha Svetoga. Vjerujemo!”

Grlj je u nastavku izdvojio tri naglaska iz pročitanog ulomka u kojemu Isus pita Martu: ‘Vjeruješ li ovo?’ Ta rečenica je središnja misao ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, rekao je dodavši:  Što Marta, što mi vjerujemo? “Vjerujemo da je On taj koji ti dolazi u kuću boli Krist – Sin Božji, da je on uskrsnuće i život, i povezano s tim, da život pobjeđuje smrt. Dolazi li i nama danas, u naše kuće boli, Krist – Sin Božji? On je spreman doći, no pitanje je koliko je čovjek danas, suočen s mnogostrukošću ponude za puninom života, spreman pozvati Isusa u kuću boli kao što su to učinile Marta i Marija.”  U mnogostrukim ponudama koje se suvremenom čovjeku nude za boljim, zdravijim. ispunjenijim životom, zašto da čovjek pozove baš Isusa kad ima toliko putova, toliko rješenja? Kao odgovor, propovjednik je u nastavku podsjetio na Isusove riječi da je došao na svijet zato da ljudi ‘imaju život u izobilju.’ Ako povjeruješ da Isus može transformirati tvoju bol u blagoslov za druge, pozovi ga u svoju kuću boli, kazao je Grlj. Isti evanđeoski ulomak često se čita na obredima sprovoda kada riječ o životu ima posebnu težinu. Isusu je, nastavio je Grlj, rečeno da se previše ne “petlja” s pokojnikom jer, evo, već je četvrti dan i zaudara. Ali, nije li Isus zato došao u ovaj naš svijet – ili preciznije njegov svijet koji smo svojom neodgovornošću uneredili – da ga provjetri svojim Duhom? Da u smrad unese svježi zrak. To je realnost u kojoj i mi danas živimo. Isus se ne libi ući u kuću našega srca bez obzira što bi unutra mogao zateći, istaknuo je propovjednik.

“Da, život će pobijediti smrt i to je naša nada. Ovih dana slušamo da smo ‘hodočasnici nade’ – nade u to da će naša propadljiva tijela jednog dana završiti pod zemljom, no to nije kraj jer kršćanska poruka je poruka nade da je Isus koji je došao u kuću boli, pobijedio tu smrt. Jedini on može reći: Ja sam uskrsnuće i život! Neki će reći: ‘Znamo put. Znamo neke tehnike koje će vam pomoći da ublažite trpljenje i bol. Znamo revolucionarne metode kako napraviti bolji svijet, ali nisu rekli, jer nisu mogli reći: ‘Ja sam uskrsnuće i život! To je mogao samo Isus!”

Želiš li živjeti puninu života već sada i ovdje, a jednom imati život vječni, onda znaš put: otvori svoju ‘kuću boli’, tj. svoj život Kristu koji je Sin Božji. Onaj koji je spraman doći i dolazi u tvoj život, u tvoju ‘kuću boli.’, istaknuo je Grlj.

Zaključujući, kazao je da svi kršćani, bez izuzetaka, zajedno ispovijedaju ono što Nicejsko vjerovanje i kaže: ‘Vjerujem!’ “I na misi, na molitvenim skupovima poput ovog, to zvuči sasvim u redu. No, kad se vratimo u svoje kuće boli, vjerujemo li i tada i je li to samo Isus iz Vjerovanja ili je Isus na kojega se možemo osloniti? Vjerujemo li i kada izađemo s ovoga mjesta, da će on biti s nama kada nam bude mračno i teško? Isus još uvijek sjedi s desna Ocu i moli da svi budemo jedno. Možda ne možemo biti svi pod istim krovom, ali se možemo prepoznati po duhu kao braća i sestre, kao oni koji pripadaju istome Ocu.” Okupljene vjernike ohrabrio je da nakon tolikih godina ekumenskog dijaloga u gradu na Rječini, nastoje činiti korake jedni prema drugima i u narednim godinama. Neka nam Isus, koji je došao u kuću boli, kada ga zazovemo znamo da će doći u svoje vrijeme i donijeti život, zaključio je Grlj.

Na kraju, nadbiskup Uzinić potaknuo je vjernike na molitvu za jedinstvo kršćana rekavši da nije dovoljno samo moliti, nego je potrebno i biti oni koji grade jedinstvo.

Prigodnu riječ uputio je i povjerenik Odsjeka za sport Riječke nadbiskupije,  Kristijan Perković, pozvavši predstavnike kršćanskih zajednica da se odazovu na sudjelovanje u II. Sportskim igrama mladih sv. Vida koje će se održati 7. lipnja ove godine.