Kršćanski odgoj – temelj budućnosti: 60 godina od koncilske deklaracije Gravissimum educationis

Škola je prostor susreta vjere, kulture i života

Ured za katoličke škole Riječke nadbiskupije organizirao je panel raspravu „Kršćanski odgoj: temelj budućnosti” povodom 60. obljetnice donošenja koncilske deklaracije o kršćanskom odgoju Gravissimum educationis. Rasprava je održana 28. listopada u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata, a sudjelovali su ravnatelj Salezijanske klasične gimnazije don Danijel Dragičević, SDB, vjeroučiteljica Maja Šimičić Roksandić, socijalna pedagoginja Viktorija Kalić te voditelj Ureda za katoličke škole i duhovnik Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“ Laurent Kružić, a skupom je moderirao domski odgajatelj Filip Polegubić.

Upućujući prigodnu riječ u uvodu skupa, riječki nadbiskup Mate Uzinić podsjetio je na apostolsko pismo pape Lava XIV. naslovljeno Crtati nove karte nade, objavljeno u povodu obljetnice koncilskog dokumenta o odgoju, u kojem Papa sv. Johna Henryja Newmana proglašava suzaštitnikom odgojnog poslanja Crkve, uz sv. Tomu Akvinskog.

Nadbiskup je istaknuo da Papa u pismu ističe kako Gravissimum educationis potvrđuje da odgoj nije sporedna djelatnost Crkve, nego temeljni dio evangelizacijskog poslanja. „Dokument, naglašava Papa, nije izgubio svoju snagu – i danas ostaje kompas koji nas usmjerava: čovjek je u središtu, škola je prostor susreta vjere, kulture i života, obitelj je prva odgojiteljica, a načela supsidijarnosti, suodgovornosti i ekološke svijesti temelj su svakog kršćanskog odgoja. Papa upozorava i na izazove modernog doba, posebno one koje donose nove tehnologije. One, kaže, moraju služiti čovjeku i obogatiti zajedništvo, a ne ga osiromašiti. Nijedan algoritam ne može zamijeniti ono što odgoj čini ljudskim, poručuje Papa te dodaje kako ključ nije u tehnologiji, nego u načinu na koji je koristimo“, rekao je nadbiskup te podsjetio na sedam načela Globalnog obrazovnog pakta pape Franje: stavljanje osobe u središte, osluškivanje djece i mladih, promicanje dostojanstva, uključivosti i obiteljske uloge u odgoju. Podsjetio je i na tri prioriteta: unutarnji život, humano digitalno društvo i mir koji razoružava te apostrofirao riječi pape Franje: „Odgoj ne napreduje polemikom, nego krotkošću koja sluša“.

Predstavljanje deklaracije Gravissimum educationis

Laurent Kružić predstavio je povijesni i teološki okvir koncilske deklaracije Gravissimum educationis, kao „temeljni miljokaz za pravi put“. Dokument, donesen 1965. tijekom Drugog vatikanskog koncila, naglašava dostojanstvo osobe i njezino pravo na odgoj i obrazovanje, ali i obvezu Crkve da u tom procesu bude aktivni sudionik.

Kružić je izdvojio nekoliko ključnih naglasaka:

Odgoj mladih i trajno obrazovanje odraslih temelj su društvenog i duhovnog napretka.

Roditelji imaju nezamjenjivu ulogu – obitelj je „prva škola života“.

Katoličke škole trebaju biti mjesta znanja, kulture i profesionalnog usmjerenja, ali i prostora gdje se kultura otvara poruci spasenja.

Učitelj u katoličkoj školi pozvan je biti apostol – svjedok vjere i služitelj zajednice.

Sinodalnost u odgoju – usklađenost i suradnja svih odgojnih dionika – važna je za cjeloviti rast čovjeka.

Pastoral u katoličkim školama

Don Danijel Dragičević govorio je o pastoralu u katoličkim školama, naglašavajući da je odgoj u vjeri nerazdvojiv od svakodnevnog školskog života. Rekao je da katoličke škole imaju smisla samo ako je fokus na pastoralu, odnosno čovjeku kojeg treba približiti Kristu, da je odgoj u vjeri prostor evangelizacije.

 „Identitet katoličke škole proizlazi iz odnosa učitelja, učenika i Boga – zajedništvo koje se svakodnevno živi.

Pastoral nije dodatak programu, nego njegovo srce: svaka aktivnost, susret i nastavni sadržaj treba biti prožet evanđeoskim duhom.

Učitelj kao svjedok vjere – odgojitelj ne prenosi samo znanje, nego i životne vrijednosti.

Zajedništvo škole i župe važno je za cjeloviti rast učenika u vjeri i identitetu“, glavni su naglasci odgoja u vjeri koje je Dragičević istaknuo.

Dragičević je zaključio da katoličke škole, u duhu Gravissimum educationis, ostaju mjesta gdje se vjera i znanje ne razdvajaju, nego nadopunjuju te da njihova misija i danas ostaje odgajati za svetost i služenje drugima.

Odgoj u vjeri – alternativa svijetu koji zaboravlja vrijednosti

Viktorija Kalić naglasila je da vjernim odgojem Crkva i društvo mogu mladima ponuditi autentičnu alternativu u odnosu na svjetovne modele koji im se danas nameću.

„To znači ponuditi ono što je vrijedno, istinito i trajno – ono što je aktualno svakom čovjeku. Takav odgoj mladima pruža iskustvo koje ih osposobljava za rast u slobodi“, rekla je Kalić iznijevši i svoje osobno iskustvo rada u Rimu gdje je uočila da društvo prepoznaje kršćane upravo kao one koji „djelotvorno ljube“. „Ta ljubav, utkana u odgojni proces, čini razliku i daje svjedočanstvo koje se prepoznaje“, dodala je.

Odgoj koji se događa u srcu

Svoje iskustvo podijelila je i Maja Šimičić Roksandić, koja iza sebe ima 18 godina rada u školi. Posvjedočila je kako je vjeroučiteljski poziv zahtjevan i izazovan, ali ujedno duboko ispunjujući. „Biti vjernik u svjetovnoj školi i biti vjeroučitelj ne znači samo prenositi kršćanske vrijednosti, nego znati odgojiti mlade“, rekla je.

Istaknula je da se preobrazba mladih događa u srcu, mjestu gdje se rađa zainteresiranost i nutarnja promjena. „Nikada ih nisam morala posebno poticati na uključivanje u djela milosrđa – svi su željeli sudjelovati. Bitno je da mi koji odgajamo u vjeri utjelovljujemo Riječ u konkretnim situacijama. Tada nas mladi prepoznaju i vjeruju nam“, poručila je.

Govoreći o odgoju u obitelji, naglasila je važnost jasnoće i dosljednosti. „Djeci trebamo jednostavno i jasno objasniti razliku između Holywina i Halloweena – da znaju prepoznati što doista slave“, zaključila je Šimičić Roksandić.

Odgoj u vjeri – zajednički zadatak

U raspravi koja je uslijedila, Dragičević je istaknuo kako vjeroučitelji, ali i svećenici, svojim pristupom odgoju u vjeri imaju iznimnu moć – mogu osobu približiti ili udaljiti od Boga. Nadovezujući se, Kružić je istaknuo važnost prisutnosti duhovnika u katoličkim odgojnim ustanovama i nužnost suradnje svih odgojnih dionika. Sudionici su se složili da odgoj u vjeri ne može biti zadaća samo odgajatelja ili vjeroučitelja, nego zajednička misija cijele odgojne zajednice.

Večer je završila u ozračju zajedništva i zahvalnosti, a sudionici su se složili da je rasprava donijela brojne pastoralne poticaje svima, u duhu sinodalnosti, koji sudjeluju u odgoju u vjeri – od učitelja i svećenika do roditelja i učenika.