Karlo Stipeč i Mario Đurić zaređeni za đakone

Karlo Stipeč iz Župe BDM Žalosne u Mrkoplju i Mario Đurić iz Župe sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi zaređeni su u subotu, 27. rujna, za đakone Riječke nadbiskupije. Na posljednju stepenicu prije svećeničkog ređenja uveo ih je riječki nadbiskup Mate Uzinić tijekom svečanog euharistijskog slavlja u crkvi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali. Na misi je pjevao župni zbor Župe sv. Romaulda i Svih Svetih.

U propovijedi nadahnutoj liturgijskim čitanjima (Dj 6,1–7a; Ps 117(116); Mt 20,25–28), nadbiskup Uzinić istaknuo je da Crkva, premda utemeljena na Kristu, nije monolitna zajednica, nego zajednica ljudi različitih kultura, mentaliteta i ograničenja. „Zato je sveta – jer je Kristova – ali je, po ljudima koji je tvore, i grešna, slaba. I u njoj se događaju podjele i trvenja. Nije dobro što se to događa, ali je normalno da se događa”, rekao je nadbiskup, podsjećajući da podjele nisu zaobišle ni prvu Crkvu.

Polazeći od evanđeoskog ulomka o nadmetanju učenika za prva mjesta, Uzinić je naglasio kako je Krist dao posve drukčiji obrazac vlasti: „Tko hoće među vama biti velik, neka vam bude poslužitelj; i tko hoće među vama biti prvi, neka vam bude sluga.”

„Izabranje na posebnu službu u Crkvi ne smijemo shvatiti kao privilegij, nego kao priliku i zadaću da služimo bolje i više”, poručio je nadbiskup. Dodao je kako u Crkvi nema „većih i manjih”, jer smo svi jednaki po krsnom dostojanstvu.

Govoreći o Djelima apostolskim, Uzinić je podsjetio da su prvi đakoni izabrani upravo kako bi odgovorili na konkretne potrebe zajednice. „Služenje je poziv svih, a ne samo izabranih. Ono što ostaje nepromijenjeno jest Isusov kriterij: manji i posljednji imaju prednost.”

Nadbiskup je upozorio i na opasnost klerikalizma – stavljanja vlastitih interesa ispred Krista i potreba braće – te potaknuo na trajno vraćanje evanđeoskim korijenima. U tom je kontekstu spomenuo sv. Vinka Paulskog, koji je u 17. stoljeću odgovorio na izazove svoga vremena organiziranim milosrđem i služenjem siromašnima.

Poslanje novih đakona

Crkva od danas na poseban način povjerava Stipeču i Đuriću službu služenja: naviještanje Evanđelja, poučavanje naroda, predvođenje bogoslužja i molitve, svečano krštenje, čuvanje i dijeljenje Euharistije, prisustvovanje ženidbi, dijeljenje popudbine, predsjedanje sprovodima i druga zaduženja.

„Ne zaboravite – i pomažite svima nama da ne zaboravimo – da u središtu niste vi, nego Krist: Krist u onima kojima vas Crkva šalje. A među njima su uvijek i ponajprije siromasi”, poručio im je Uzinić, citirajući sv. Vinka: „Služenju siromasima treba dati prednost pred svime i valja ga bez odlaganja izvršavati.”

Nadbiskup je posebno naglasio kako pojam siromaštva ima mnoga lica: ekonomsko, društveno, kulturno, duhovno. „Za nas su danas siromasi djeca i sve nevine žrtve Gaze, Ukrajine i drugih ratnih stradanja, ali i nerođeni, žrtve nasilja, mladi bez smisla, rastavljeni i ponovo vjenčani, stariji i napušteni, migranti, beskućnici…”, rekao je, pozivajući zajednicu na solidarnost, pravdu i obnovu dostojanstva svih ljudi.

Na kraju je Stipeču i Đuriću zaželio da u središte svoga života i poslanja stave upravo te ljude, kako bi se – po njihovom vjerovanju, poučavanju i življenju Evanđelja – Krist mogao očitovati i proslavljati u svijetu.

Uime ređenika, riječi zahvale uputio je Mario Đurić. Bog je dobar, rekao je na početku zahvalivši Gospodinu na njegovoj dobroti, milosrđu i daru đakonata. Nadbiskupu Uziniću zahvalio je na iskazanom povjerenju i brizi koju im je pružio u njihovoj bogoslovnoj formaciji kao i nadbiskupu u miru Ivanu Devčiću. Riječi zahvale uputio je odgojiteljima koji su ih pratili i pripremali u Rijeci, Splitu i Padovi te roditeljima, obitelji, rodbini i prijateljima. Đurić je posebno zahvalio duhovnoj obitelji Omnia Deo kojoj pripada, kao i svima koji su dolaskom i sudjelovanjem na misi doprinijeli da ovaj događaj protekne dostojanstveno i radosno.  Molite i dalje za nas da činimo ono što je Bogu milo, poručio je ređenik. Riječi zahvale uputio i na talijanskom jeziku.

Karlo Stipeč rođen je 6. travnja 1997. godine u Rijeci, a potječe iz Župe Blažene Djevice Marije Žalosne u Mrkoplju. Sakrament krštenja primio je u Župi sv. Nikole Biskupa u Brod Moravicama, dok je sakramente prve svete pričesti i potvrde primio u rodnoj Župi. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Rijeci na područnom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a sjemenišnu formaciju ostvario je u Pripravničkom sjemeništu Ivana Pavla II. u Rijeci te u sjemeništu u Padovi.

Mario Đurić rođen je 5. listopada 1995. u Zagrebu. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u Župi sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi. Na sredini studija ekonomije počinje dublje promišljati o Božjoj volji u vlastitom životu. Kroz molitvu, svakodnevnu euharistiju i pobožnost Devet prvih petaka otkriva svoj poziv, no odlučuje završiti započeti studij te 2019. diplomira na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Od djetinjstva je povezan s utemeljiteljima Javnog vjerničkog društva Omnia Deo, don Josipom Radićem i Majkom Jozefinom Glasnović, i cijelom Zajednicom. Njihov primjer bio mu je putokaz u životu koji ga je čuvao i vodio, a zajedništvo među braćom Omnia Deo oduševilo ga je za svećenički poziv. Po završetku studija ekonomije dolazi u Rijeku te je 2020. započeo filozofsko-teološki studij, kao i bogoslovnu formaciju. Studij i formaciju nastavio je u Splitu, a završio 2025. u Padovi.