Jesu li važne kompetencije ili ono što ćemo s njima činiti?

“Sva znanja koja imamo naposljetku se očituju u onome što činimo“ rekla je prof. Aleksandra Golubović  i potkrijepila to sokratovskom tezom da, kada čovjek tvrdi da nešto zna, a čini suprotno, zapravo pokazuje da ne zna.

Međunarodni znanstveni skup o identitetu katoličke škole u suvremenom društvu nastavljen je 11. prosinca u dvorani Nadbiskupskog doma u Rijeci uvodnim izlaganjem Aleksandre Golubović, profesorice filozofije odgoja, koja je govorila o odnosu odgoja i obrazovanja, istaknuvši kako je u konačnici važniji odgoj.

„Pojam edukacija podrazumijeva jedno i drugo“, objasnila je, „ali sva znanja koja imamo naposljetku se očituju u onome što činimo.“ Potkrijepila je to sokratovskom tezom da, kada čovjek tvrdi da nešto zna, a čini suprotno, zapravo pokazuje da ne zna.

Istaknula je da suvremeni odgojno-obrazovni sustav, unatoč tome, stavlja naglasak na kompetencije, što dovodi do krize odgoja, sustava vrijednosti i, u konačnici, samog čovjeka. „Jesu li važne kompetencije ili ono što ćemo s njima činiti?“ postavljeno je kao retoričko pitanje. U tom je kontekstu naglasila kako katolička škola može ponuditi više u odgojnoj dimenziji, jer se u njoj podučava kako se čovjek odnosi prema sebi, drugima i prema Bogu. „Bog je uvijek dobar saveznik u odgoju“, rekla je Golubović. Istaknula je i kako su društveni zakoni i norme podložni promjenama, dok je Božji zakon nepromjenjiv.

Svoje je izlaganje zaključila porukom pape Franje kršćanskim odgojiteljima iz 2015. godine: „Dajmo prednost: ljubavi pred razumom – ali nikad iza leđa istini; biti pred imati; cjelovitom ljudskom djelovanju pred mijenjajućom praksom koju zanima samo učinkovitost; stavu služenja pred djelovanjem koje biva nagrađeno; najvećem pozivu pred ovozemaljskim razlozima.“

Predavanja  su zatim održali: Josip Šimunović – Pastoral škole u izgradnji identiteta katoličke škole; Šimun Žepina – Školska klima i osjećaj sigurnosti te Josip Jazvić – Edukacija i umjetna inteligencija, psihoedukativni prijedlozi iz perspektive Viktora Frankla.

Završno je izlaganje imao Laurent Kružić, predstojnik Ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije, pod naslovom Da bi bili Crkva. Ekleziološki i teološko-pastoralni elementi života kršćanske zajednice u suvremenoj katoličkoj školi. Istaknuo je dva ključna pitanja na koja katolička škola mora dati odgovor: na koji je način ona Crkva i što treba činiti da ne bi bila samo odgojna ustanova poput brojnih drugih.

U nastavku izlaganja naveo je ekleziološke elemente koji čine identitet katoličke škole, a koji uključuju vjeru, zajedništvo i poslanje prema suvremenoj kulturi. U teološko-pastoralne elemente uvrstio je zrelost vjere svih sudionika te jasno pozicioniranje katoličkog identiteta. Naglasio je da katolička škola ne smije biti zatvoren sustav bez odnosa prema svijetu. Njezina specifičnost, u odnosu na druge odgojno-obrazovne ustanove, jest snažnija odgojna dimenzija, vidljiva ponuda duhovnih sadržaja i evanđeoski pristup, sve to uz visoku kvalitetu obrazovanja.

Dvodnevni znanstveni skup, na kojem je predavanja održalo devet stručnjaka iz područja pedagogije, filozofije, teologije i pastorala, organizirao je Ured za katoličke škole Riječke nadbiskupije u suradnji s Metropolitanskim pastoralnim institutom i Odsjekom za filozofiju Filozofskog fakulteta.