Druga korizmena nedjelja, 2025.

Isusov je život bio prožet molitvom u kojoj otkriva svoje poslanje i prihvaća Očevu volju. Događaj koji nam je prenijelo današnje evanđelje je jedan od primjera Isusove molitve.  Evanđelist piše da je Isus uzašao na goru „da se pomoli.“ Ono što je ovaj put bilo drugačije od drugih Isusovih povlačenja na osamu u molitve je to da su ovaj put Isusovoj molitvi mogli prisustvovati i neki njegovi učenici. I oni su mogli primijetili da se dok se molio, Isusu dogodilo preobraženje. Molitva je preobrazila Isusovu nutrinu, nego i njegovu vanjštinu. Kaže evanđelist: „I dok se molio, izgled mu se lica izmjeni, a odjeća sjajem zablista.“

Ova Isusova preobražavajuća molitva se dogodila u jednom delikatnom trenutku Isusova života i života njegovih učenika. Neposredno prije Isus je svojim učenicima najavio po prvi puta svoju muku, smrt i uskrsnuće. Petar ga je odgovarao od toga, drugi su se svađali oko prvih mjesta. Nitko ga nije razumio. Isus je jedinu utjehu mogao u tim trenucima pronaći u molitvi. Istovremeno takva njegova molitva bila je potrebna i njegovim učenicima kako bi ga mogli vidjeti preobražena i u tom preobraženju pronaći snagu i nadahnuće da bi mogli nastaviti njegovo djelo nakon što on završi svoje poslanje.  Zato ih je Isus poveo sa sobom i preobrazio se pred njima.

Ova Isusova preobražavajuća molitva je kao znak neophodna i nama kršćanima. Zato nam se svake godine u ovoj drugoj korizmenoj nedjelji nudi ulomak koji o tome govori. Kao što je Isus svojim učenicima želio pomoći svojom preobražavajućom molitvom da se priprave za događaj njegove muke, smrti i uskrsnuća, tako i Crkva nudeći nam ovaj ulomak želi pomoći nama da se pripravimo na susret s otajstvom Isusove muke smrti i uskrsnuća. Želi nam pomoći da bolje razumijemo to otajstvo naše vjere. I da s Isusom prihvatimo Božju volju za svijet i sa svijetom u kojemu živimo, s Isusom i svima drugima koji to žele, nastavimo biti „hodočasnici nade“. I kao što je molitva preobrazila Isusa i trojicu njegovih učenika koji su joj svjedočili, tako će ona preobraziti i nas i dati nam nužno prosvjetljenje i neophodnu snagu u suočavanju s izazovima života i našeg poslanja. Naučit će nas moliti da bi i naša molitva bila preobražavajući  razgovor s Bogom u trojstvu božanskih osoba Oca, Sina i Duha Svetoga i svima onima koji su u punini Božji, poput Mojsija i Ilije, ali i brojnih kršćanskih svetaca i svetica, među kojima se osobito ističe Isusova i naša majka Marija. Kad je naša molitva takva, onda ona omogućuje i našu preobrazbu, i unutarnju i vanjsku, ali i preobrazbu drugih pokraj nas, Crkve i svijeta u kojemu živimo i vršimo svoje poslanje. Preobražavajuća molitva nije ona molitva koja se sastoji od puno lijepih i mudrih riječi. Preobražavajuća molitva je molitva u kojoj govorimo, ali još više slušamo. Slušanje je važno u svakoj molitvi, a osobito onoj preobražavajućoj. Bez toga se ne može dogoditi preobražanje. Slušanja je jedno od glavnih obilježja i sinodalne Crkve, koja sve uvijek započinje i završava molitvom. Molitva koja sluša ne govori Bogu, nego s Bogom. I ne govori svecima, nego sa svecima. To je molitva kćeri i sinova, i braće i sestara. Takva molitva preobražava. Ona preobražava nas. Ona u sebi ima snagu da preobrazi druge. Ima i potencijal da preobrazi Crkvu. Takva je molitva sposobna po nama preobraziti i naš svijet i učiniti da to više ne bude svijet monologa u kojemu vrijedi zakon jačega i u kojem se umnažaju neprijatelji i oružje, nego da postane svijet dijaloga u kojemu vrijedi zakon ljubavi za sve.