3. vazmena nedjelja

U današnjem evanđeoskom ulomku pažnju nam privlači Petrova lađa s Petrom i drugim učenicima i Petrov naknadni osobni dijalog s uskrslim Gospodinom.

Petar u Crkvi svih vremena simbolizira Petrovog nasljednika. Zahvalni za papinsku službu pape Franje, koji je nakon dvanaestogodišnjeg služenja u ljubavi Crkvi i svijetu dovršio svoje poslanje, odazivamo se pozivu kardinala koji se okupljaju na konklavu moleći za izbor njegovog nasljednika, novoga pape koji će to činiti u idućem razdoblju.

Ali u Crkvi nije samo papa važan, kao što nije niti samo Petar bio na onoj lađi koju nam opisuje današnje evanđelje. Tu su i drugi. Sedam ih je. Broj sedam označava puninu. Zato u toj sedmorici možemo prepoznati svakog od nas, Crkvu u cjelini.

Ovih sedam učenika na Petrovoj lađi možemo prepoznati sve kršćane, ali i različite tipove kršćana. U Petru prepoznajemo papu i crkvenu hijerarhiju, ali i sve one koji su na bilo koji način zatajili Isusa. Do njega je Toma i svi njegovi blizanci, oni koji imaju poteškoća s vjerom, koji sumnjaju. Tu je i Natanael, predstavnik tradicionalista. Dvojica Zebedejevih sinova, Jakov i Ivan, simboliziraju nagle i radikalne kršćane. S njima su i dvojica anonimaca. Takva je zapravo većina kršćana. I svi smo pozvani i poslani u Crkvi, Petrovoj lađi, biti svjedoci Isusa Krista i njegovog uskrsnuća. Zadaća nam je navješćivati evanđelje i spašavati sve one koji su zarobljeni od sila zla, odnosno „ljude loviti“, kako je to na početku Isus poučio Petra.

Učenici su, kao i na početku Isusovog javnog djelovanja, cijelu noć lovili i ništa nisu ulovili. Pouzdavali su se u svoje umijeće. Ali to nije dovoljno. Ovo se često događa i nama s našim pastoralnim projektima. Uzdamo se u naša ljudska znanja i metode. A zapravo je potrebno imati pouzdanje u Isusa. Bez Isusa i njegovog usmjerenja ništa ne možemo napraviti. Isus u mrak naših ljudskih neuspjeha donosi svjetlo svanuća. Potrebno ga je vidjeti „na kraju“, ondje gdje smo usmjereni i gdje se nalazi smisao i cilj našeg života. I iz toga izvlačiti nadahnuće za život u svojoj svakodnevici, čineći sve ono što nam on govori činiti. Tad će uspjeh biti zagarantiran. Naš ljudski doprinos predstavljaju ulovljene ribe će se moći pridružiti onom što daje uskrsnuli Isus. Ima ih sto pedeset i tri. I to je simboličan broj u kojemu prepoznajemo sve narode svijeta i svakog čovjeka, odnosno sve one kojima nas Isus šalje.

Simbolikom, ali i konkretnim porukama, se nastavlja i drugi dio današnjeg evanđelja. U Petru koji razgovara s Isusom o ljubavi i poslanju ne prepoznajemo samo Petra, nego prepoznajemo cijelu Crkvu i svakog od nas kršćana. Ono što je povjereno Petru na njegov način, povjereno je i svima nama na naš način. I od svih nas se traži da ljubimo više nego li drugi želimo li da Isus i s nama nastaviti svoje poslanje. On to može učiniti samo ako ljubimo više, odnosno ako ljubimo onako kako je on ljubio.  Isus želi tu ljubav prepoznati u Petru, ali i svima nama. Zato danas i nas s njim pita ljubimo li ga više nego drugi. I samo ako je odgovor pozitivan, povjerava nam svoje poslanje. Uvijek je to poslanje ljubavi, odnosno poslanje biti za druge na njegov način, služeći im u ljubavi, do kraja, do dara života.

(Slika: Mauro Caboni, Čudesni ribolov)