1. korizmena nedjelja

I korizma i naš ovozemaljski život usmjereni su prema istom pashalnom otajstvom Isusove muke, smrti i uskrsnuća. I jedno i drugo su naša priprava na Uskrs.

Neka nam je blagoslovljena korizma, kako bi nam mogao biti sretan Uskrs!

[PRVA KORIZMENA NEDJELJA (C), 2025.]

Korizma je. Ime je dobila po broju četrdeset. To je biblijski broj kojim se označava jednu ljudsku generaciju, ponekad i sam ljudski život na zemlji.

U slučaju Isusovog četrdesetodnevnog boravka u pustinji broj četrdeset ima ovo drugo značenje. S puninom Duha Svetoga, ali i đavlovim kušnjama, predstavlja cijeli Isusov ovozemaljski život. Isusu bi bilo lakše da je bio izložen kušnji samo četrdeset dana i da ga je nakon toga đavao pustio na miru. Ali nije. Kaže evanđelist da je đavao otišao samo do druge prilike. Iako u Lukinom evanđelju nije pokazana na jasan način ta druga prilika, sve su se Isusove kušnje na neki način na kraju sažele u onu posljednju kušnju da spasi sam sebe, koja se triput ponavljala kao i ova u današnjem evanđelju, a na koju je Isus ponovo odgovorio potvrđujući svoju vjernost Ocu njegovom planu ljubavi za sve: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23, 24).

Isus je u svemu, pa i u ovome svome biti kušan cijeli život, sve do posljednjeg trenutka, solidaran s nama. I mi smo kušani cijeli život. I tek što prođe jedna prilika, evo druge. Ali i mi imamo Duha Svetoga koji nas vodi i njegove darove koji nam pomažu. Osobito su to milosni darovi sakramenata, ali i Crkve po kojoj nam se oni daruju. Duh Sveti nas, kao i Isusa, želi u ovom korizmenom vremenu odvesti u pustinju, kako bismo se mogli ugledati u Isusa i njegov primjer i s njim i na njegov način vjernosti Očevom planu i s povjerenjem u njegovu ljubav pobijediti kušnje, i u korizmi i u životu. Jer do sada nismo u potpunosti uspjeli pobijediti kušnje koje su se pojavljivale na našim životnim putovima, korizma je za nas istovremeno i poziv na obraćenje. Ona, korizma, nije sebi svrha. Kao što to nije niti naš ovozemaljski život. Nismo stvoreni da bismo zauvijek ostali na zemlji. Nismo stvoreni za prolaznost. Stvoreni smo za vječnost. Zato se korizma ne dovršava u korizmi, kao što se ni naš život na zemlji ne dovršava na zemlji. Mi smo, i u korizmi i u životu, „hodočasnici nade“! Zato s Isusom raspetim i mi u svojim u životnim kušnjama „hodeći zajedno u nadi“ (Naslov poruka pape Franje za korizmu 2025.) s povjerenjem ponavljajmo: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23, 24).

I bit ćemo, kao i Isus uslišani. I u ovoj korizmi. I u našem ovozemaljskom životu. Jer i korizma i naš ovozemaljski život usmjereni su prema istom pashalnom otajstvom Isusove muke, smrti i uskrsnuća. I jedno i drugo su naša priprava na Uskrs.

Neka nam je blagoslovljena korizma, kako bi nam mogao biti sretan Uskrs!