“Stepinac je bio osoba jasnog identiteta i integriteta. Bio je čovjek vjere i čovjek istine.”

Riječka Župa sv. Ane na Gornjoj Vežici proslavila je u subotu 10. veljače blagdan suzažtitnika Župe, bl. Alojzija Stepinca. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župnik Matulja, Pero Marijanović, u suslavlju sa župnikom Markom Gregićem i drugim svećenicima.

U propovijedi nadahnutoj pročitanim svetopisamskim čitanjima, te blagdanom i 64. obljetnici smrti blaženog Stepinca, Marijanović je istaknuo važnost očuvanja baštine, baštine koja, kako je i Stepinac govorio – obvezuje. Stepinac je bio osoba jasnog identiteta i integriteta. Bio je čovjek vjere i čovjek istine, poručio je propovjednik. Osvrčući se na tekst iz Knjiga Ljetopisa o izraelskom narodu koji sa svojim političkim i vjerskim vođama vodi unutarnje borbe o opredjeljenju o svojoj budućnosti: hoditi i dalje s Bogom i formirati društvo po Božjem nauku ili graditi svoju budućnost i državotvornost anulirajući Boga i Božje zakone, istaknuo je da sve zle nakane izviru iz ljudskog srca koje se vrlo brzo iskvari ako ono određuje po sebi mjeru dobra i zla. “Ideologije nastaju u ljudskom srcu. One nisu neki izvanjski produkt, već one svoj korijen vuku iz ljudskog srca. Na to je uvijek blaženi Alojzije upozoravao i državnike s kojima se susretao.”

Podsjetio je na propovijed bl. Stepinca o svetkovini Krista Kralja, 26. listopada 1941., u kojoj je kritizirao sve ideologije koje propovijedaju mržnju prema čovjeku. „U ovih zadnjih nekoliko desetljeća  uspjele su razne bezbožne teorije i ideologije tako zatrovati svijet da je mržnja postala glavnim pokretačom svih ljudskih čina. Pogibelj je da i oni, koji se diče katoličkim imenom, da ne rečem čak i duhovnim pozivom, postanu žrtvom strasti mržnje i zaborave na zakon koji je najljepša karakteristika kršćanstva, zakon ljubavi. U vremenima ludila i divljaštva uloga je i zadaća kršćanina prije svega spasiti ČOVJEKA!“

Aktualizirajući Stepinčeve poruke, propovijednik je ohrabrio vjernike da ih od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek, a drugo je njegova zloća. “Čovjek je Božje stvorenje, a zloća je ljudsko djelo. Ljubi ono, što je Bog stvorio, a ne ono, što je čovjek uradio. Blaženi mučenik Alojzije Stepinac pouzdavao se u Božje svjetlo koje raspršuje tamu i unutarnje mračne granice ljudskoga srca. Nije nikada osjetio da ga je Bog ostavio na cjedilu poniženja. On je svojom ljubavlju prema vjernicima njemu povjerenima i prema braći ljudima očitovao Božju dobrotu koju Bog daje onima koji se u Njega uzdaju.”

I u našem vremenu suvremne ideologije koriste se novim riječima i metodama, kompleksnim stručnim pojmovima, napredne su i obećavajuće, naizgled donose novo – konačno  oslobođenje čovjeka koji treba prekinuti sa svojom baštinom (povijesnom, kulturnom i vjerskom) već nadiđenim. To staro tj. taj stari jest i Bog koji je očigledno već ostario i “posustao“. Nas je Bog poradi nama nedokučivog razloga postavio u takvo doba. Budimo dostojni osobitog povjerenja koje On u nas stavlja. Zahvaljujmo Bogu što nam dopušta živjeti u današnjim prilikama. Ova tako duboka i sveopća kriza jedinstvena je u svjetskoj povijesti. Moramo se ponositi da smijemo biti svjedoci i u izvjesnom smislu sudionici u ovoj veličanstvenoj drami. Dobro i zlo vodi divovsku borbu. Nitko nema pravo ostati polovičan u ovom ozbiljnom času. No, ja sam siguran da će naša Crkva izaći iz ovog strahovitog previranja još ljepša i suvremenija. Obvezujuća uloga kršćanina našeg doba u vremenu očigledne globalne dezorijentiranosti na mnogim područjima ostaje ista, prije svega spasiti ČOVJEKA, istaknuo je propovijednik.

Zaključujući, istaknuo je da biti kršćanin ne znači samo imati intelektualan svjetonazor, već biti osobno odan beskonačnom, osobnom Gospodaru svega. To vodi u preispitan život koji je zaista vrijedan življenja. Tu odanost i povjerenje u Gospodara svega potvrdio je bl. Alojzije svojim životom, rekao je Marijanović.

“Na današnji dan svi smo okupljeni poradi neprocjenjive i nenadmašne ‘baštine’, na kojoj počiva i životna baština Alojzija Stepinca, a to je vjera u Gospodina Isusa Krista! Bez tog imanja ne bi bilo niti podviga ‘kristolike čovječnosti’ kojeg je izveo i pobjedu koju je u svim bitkama protiv ideologija koje su si prisvajale pravo na čovjeka (fašizma, militarizma, nacizma i komunizma) izvojevao Alojzije Stepinac. Vjera u Gospodina jest pouzdan posjed najdragocjenijeg imanja na kojemu svaki čovjek može dalje graditi siguran životni svjetonazor koji će odoljeti i nikada neće sagnuti koljena pred lažnim duhom vremena koje je protivno Bogu. Hrabro živimo svoju vjeru! Ako radimo za Božju stvar imamo nagradu koja ne postiđuje.”

Proslavi se odazvao veliki broj župljana koji su nakon mise pristupili čašćenju relikvija bl. Stepinca.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Skip to content