„Srce našeg života je euharistija.“

U svečanom i dostojanstvenom raspoloženju proslavljen je 7. prosinca blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, ujedno i 84. obljetnica posvete župne crkve sv. Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici i 10. obljetnica prve kapele trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj, a koja se nalazi sklopu ove župne crkve.

Misno slavlje predvodio je vikar za kler Riječke nabdiskupije Vjekoslav Đapić u zajedništvu sa župnikom Markom Pavlinovićem, župnikom sv. Ane s Gornje Vežice, Nikicom Jurićem i fra Petrom Cvekanom, župnikom trsatske Župe sv. Jurja mč.

U uvodnom dijelu misnog slavlja, don Vjekoslav je pozdravio vjernike i suslavitelje riječima: „Zahvalni smo što možemo ovdje iskazati pobožnost prema Isusu i Mariji, slaviti Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. Molimo da nam ova sveta euharistija donese obilat plod u našim srcima i životima. Neka nam ova sveta euharistija bude poticaj za dobre odluke u našem životu, pobudi u nama još veći žar prema Trojedinome živome Bogu koji nam je darovao ovaj divan dar euharistije, a naša Gospa neka nas pouči kako ljubiti Isusa na sveti način, kako ga ona ljubi. Sjetimo se da smo hram živoga Boga, a u ovoj se župnoj crkvi po milosti sakramenta krštenja rađamo za novi život.“

Kao zajednički motiv pročitanih misnih čitanja izdvojena je sveta euharistija, a u propovijedi je don Vjekoslav napomenuo: „Izvor i vrhunac našeg kršćanskog života se krije u presvetoj euharistiji. Na srcu mi je da vam kažem neke poticaje o njoj. Srce našeg života je euharistija, naš duhovni život, naš svagdanšnji život, svi naši odnosi prema ljudima koji su povezani s nama, kvaliteta tih odnosa ovisi upravo o našem odnosu prema euharistiji. Jako je važno slaviti euharistiju plodno.“

U daljnjem tijeku ove nadahnute propovijedi, don Vjekoslav je usmjerio srca vjernika na važne stavove prema ovom sakramentu: „Da bi euharistija bila plodna potrebno je dolaziti redovito na svetu misu, to je temelj našeg kršćanskog plodnog života. Primati svetu euharistiju plodno da ona donese u našim srcima obilati plod znači biti svjestan da je Isus stvarno nazočan u svakom djeliću posvećene svete hostije. Svakodnevno se mogu hraniti božanskom hranom za duh i dušu. Bog nam je pripremio hranu po ustanovljenju euharistije, anticipiranu kalvarijskom žrtvom, i time nam je pripremio posvećenje i sjedinjenje s Bogom. Tako moja grešna duša može biti jedno s Bogom. Sad vidimo kolika je neizmjerna šteta kad propustimo svetu misu- čovjek sam sebe lišava Boga. Jer Bog se učinio toliko poniznim i malenim da može ući u naše srce. Ako želimo biti Božji ljudi, da Božja ljubav gori u nama kako je gorjela u svecima, onda je neizmjerno važno da ovaj sakrament bolje upoznamo.

Potrebno je da ispitamo svoju savjest ima li neka prepreka da moj dolazak svetu misu razvije silinu božanske ljubavi u meni. Jako je važno ne samo dolaziti na svetu misu, nego se i brižljivo pripremati, pogotovo mi, svećenici. Potrebno je propitati se u savjesti da se ne pričešćujem a da je na mom srcu neki smrtni grijeh, da ne primam Isusa svetogrdno. Koliko god bilo teško za reći, to traži od nas suradnju, da se ne pričešćujemo svetogrdno već tražimo Božjeg Duha, da nas u tom smjeru Božje svjetlo protka i prožme. Ne smijemo primati ni svetu euharistiju ravnodušno, bez susreta sa Isusom Kristom, živim Bogom. Da sam došao ‘kao led’, hladan i da nisam dopustio da Bog uđe ‘pod moj krov’. Još je jedan važan detalj: ne pričešćuj se ako nisi kome oprostio. Ako ne možeš kome oprostiti, nađi milost od Boga da oprostiš. Ako imaš želju i volju oprostiti, pričesti se, ali moli da ti Bog da snage kome potpuno oprostiti. Valja pripaziti i na jezik: ne možemo se pričešćivati a da nam je jezik kao najveći otrov. On otkriva što nam je sadržano u srcu. Sveti župnik arški kaže: ‘Ako hoćeš upoznati srce nekoga čovjeka, pažljivo slušaj što govori o drugomu.’ Ne mogu primati živoga Boga a da mi je jezik pun trnja prema drugome čovjeku. Ne samo onima koji su nam bliski, nego i papi, prema Crkvi, svim bližnjima. Neće milost ući u posudu u kojoj je otrov.“ Skrenuvši pažnju na adventsko vrijeme u kojem se nalazimo, don Vjekoslav Đapić je nastavio: „Ovo vrijeme adventa je izvrsna prilika da tražimo i nađemo, kucamo i da nam se otvori da se naše srce pročisti.“ Spomenuo je i iskustva euharistije iz života svetaca, kao nadahnuće pravoga stava prema svetoj euharistiji riječima: „Blaženi Carlo Acutis je sa sedam godina života razumio euharistiju. Biskup njegove mjesne crkve mu je dopustio da se pričesti sa sedam godina jer se prosudilo da je taj dječak zreo za svoju dob, znajući razliku između svete pričesti i običnog kruha. Vidjeli su se i plodovi pričesti u njegovom životu. Nama to danas i govori Gospodin: kad god možemo da s ljubavlju i ponizno primamo svetu pričest. Padre Pio je pak govorio svojim duhovnim sinovima i kćerima kako je za njega najvažnija sveta misa, sve što mu se događalo, trpljenja i križevi bilo je priprema za svetu misu. Tako je savjetovao i njima. Rekao im je da ‘sa prezirom gledaju na sve sumnje koje im se pojavljuju s obzirom na to’. Sveta Faustina je imala ovu situaciju: pojavila joj se određena sumnja u vezi primanja svete pričesti pa je propustila primiti ju. Vrlo je trpjela od gorčine zbog toga. Kasnije u viđenju joj je Isus rekao da ne propušta svetu pričest osim ako zna da je teško sagriješila. Rekao je: ‘Tvoje sumnje i mali grijesi nestaju u vatri moje ljubavi kao slama kad se baci veliku vatru. Jako me ožalošćuješ kad me propustiš primiti u svetoj pričesti.“ Zaključivši ovu sadržajnu i svakodnevno praktičnu propovijed riječima: „Zajedno sa Marijom izmolimo taj dar da još više volimo Isusa. Da s većom ljubavlju i poniznošću primamo svetu euharistiju, da zahvaljujemo Isusu na njegovoj prisutnosti u svim područjima mojega života.“

Na kraju euharistijskog slavlja, župnik, Marko Pavlinović, uputio svoje zahvale nazočnima započevši ih molitvom za preminulog prvog župnika crkve sv. Terezije od Djeteta Isusa, Adama Muchtina i sve preminule svećenike koji su svoju službu obavljali u toj župnoj crkvi. „Zahvaljujem se svima koji su darovali vrijeme za našu župnu zajednicu, svim župljanima u ovih proteklih osamdeset godina, a onih preminulih sjetimo se u molitvama. Danas obilježavamo i deset godina od osnutka kapele euharistijskog klanjanja. Ta je kapela velika milost svim vjernicima, nadamo se da će trajati. Potičimo i druge da se uključe u klanjanje. Zahvaljujem i vama koji redovito ondje dolazite, molite ondje za Crkvu i obraćenje svih. Zahvaljujem se i sestri Mirjam Radošević koja koordinira klanjatelje godinama.“ Sestri Mirjam župnik je tom prigodom uručio i poklon u znak zahvalnosti oko njezinih nastojanja održavanja kapele klanjanja. Župnik Marko Pavlinović je nastavio: „Prvi put smo nešto ovako organizirali uz procesiju, a dogodine kada bude 85. obljetnica posvete crkve, bit će još veća svečanost. Hvala svim svećenicima iz dekanata koji su došli.“ Uputio je zahvale svim svećenicima koji su došli slaviti euharistiju, a don Vjeki obratio se riječima; „Hvala ti još jednom, don Vjeko, što si došao u našu župu potaknuti nas na još veću ljubav prema euharistiji.“ Nakon misnog slavlja, vjernici su se zadržali u dvorani župne crkve u ugodnom druženju.

Nakon euharistijskog obreda uslijedila je procesija vjernika sa svijećama, dok su četvorica mladića iz Župe nosila Gospin kip oko crkve, praćeno pjesmama, iskazavši tako pobožnost prema našoj nebeskoj majci Mariji.

Eva Marković