3. vazmena nedjelja (B), 2024.

Prošle nedjelje smo čitali o Isusovom ukazanju prvoga dana u tjednu učenicima u dvorani posljednje večere u verziji Evanđelja po Ivanu. Danas, međutim, čitamo istu priču u verziji koju prenosi Evanđelje po Luki. Mnogo je sličnosti, ali postoje i različiti detalji. To je i razumljivo jer kada se neki događaji prepričavaju dok se ne zapišu, uglavnom se nešto dodaje ili izostavlja. Zapravo, oni koji prepričavaju isti događaj imaju tendenciju naglašavanja nekih aspekata nad drugima. Ali i u Ivanovoj i u Lukinoj verziji Isusova prvog pojavljivanja učenicima očit je njihov strah. Oni misle da vide duha i trebaju vidjeti i opipati Isusovo tijelo, posebno njegove ruke i noge s ranama muke.

Već smo se kratko u prošlonedjeljnom promišljanju osvrnuli na Isusove ruke i noge i njegove rane. Želio bih danas proširiti ovu temu. Ona je važna jer o njoj ovisi potvrda Isusovog identiteta. Isus nema drugih ruku osim onih koje su, iz ljubav prema nama, dopustile da budu probodene čavlima. I nema drugih nogu osim onih na križ pribijenih iz iste ljubav. Ona je važna i jer je dokaz kontinuiteta. Isus uskrsnuli usklađen je s Isusom koji je hodao zemljom čineći dobro i propovijedajući evanđelje. Ruke i noge Uskrslog ne prijete. Ne osvećuju se. To su ruke i noge onoga koji nas voli. I onoga koji želi nastaviti hodati zemljom čineći dobro. Ali gdje danas možemo promatrati Isusove ruke i noge i biti sigurni da Isus Krist nije mrtav, nego živ?

Odgovor na ovo pitanje nudi današnji odlomak iz Djela apostolskih, koji prvobitnu Crkvu i njezino djelovanje prikazuje kao nastavak Isusova poslanja. Isusove raspete ruke i noge koje nastavljaju hodati i dodirivati braću i sestre su ruke i noge Crkve koja nastavlja Isusovo poslanje spasenja. Nekada zbunjeni i preplašeni Isusovi učenici koji nisu mogli vjerovati onome što vide postali su hrabri svjedoci onoga što su vidjeli. I ne samo riječima, nego i djelima. Njihov život, život učenika, Crkva u kojoj Isus nastavlja naviještati Evanđelje i liječiti, dokaz su da je Isus živ. Zato su apostoli svjedoci uskrsnuća. Zbog toga i mi možemo biti svjedoci uskrsnuća. Ruke i noge uskrslog Isusa Krista još uvijek je moguće vidjeti u Crkvi i u kršćanima, odnosno u našem propovijedanju Evanđelja i u našem služenju, u različitim zvanjima i zanimanjima, bez ikakve kalkulacije i umjerenosti, sve do raspeća, raspeća na križu koje se čini iz ljubavi. Naše ruke i noge, ruke i noge Crkve i nas kršćana koji s ljubavlju služimo našim sestrama i braći, su Isusove razapete ruke i one su dokaz da je Isus doista živ. I to, te Isusove raspete ruke i noge koje se vide u našoj brizi za druge, u našoj ljubavi, u našem praštanju, u našoj podršci svim ljudima bez obzira na sve naše različitosti, naš je način postojanja i ostajemo svjedoci uskrsnuće. To je znak da Isus nije ostao u grobu. Dokaz da je Krist i danas živ.

Vjera se, kako kaže apostol Ivan, ne može odvojiti od života. Zato nas poziva da ne griješimo. I podsjeća nas da, kada griješimo, u Isusu imamo zagovornika kod Oca i pomirnicu za naše grijehe i za grijehe cijeloga svijeta. To je spoznaja o Isusu koja nam omogućuje da vidimo i osjetimo njegove ruke i noge probodene iz ljubavi i da vjerujemo u njegovo uskrsnuće. Ta vjera također sadrži povjerenje u Isusa i u mogućnost da s njim uvijek možemo ustati iz grijeha u novi život. Isto vrijedi i za druge. Uskrsli Isus s probodenim rukama i nogama također je njihov zagovornik. On je otkupio ne samo naše grijehe, nego i grijehe cijeloga svijeta. Ako to prihvatimo, možemo obdržavati Isusove zapovijedi na nov način. Ali koje su njegove zapovijedi? Koliko god ih bilo, sve se svode na samo jedno. Ta jedna zapovijed je zapovijed ljubavi prema Bogu, koja se ostvaruje u ljubavi prema drugima. Zapovijed je to da ne budemo licemjeri, lažljivci koji govore da poznaju Isusa i ljube Boga, a u isto vrijeme ga ne prepoznaju i ne ljube kao sestru ili brata u svakom čovjeku. Ne poznajemo Isusa i ne ljubimo Boga onim što govorimo, čak i kada je ono što govorimo sam navještaj Evanđelja. Isusa poznajemo i ljubimo Boga samo ako smo kao kršćani i kao Crkva Isusove ruke i noge probodene ljubavlju, s kojima Isus nastavlja hodati zemljom i činiti dobro. Samo tako Isusove ruke i noge mogu ostati trajni znak njegovog uskrsnuća, dokaz da je on i danas živ.