28. NEDJELJA KROZ GODINU

Nedjelja 13. listopada 2024. – Evanđelje: Mk 10, 17-30

I naš temeljni poziv, poziv biti kršćani, počiva na onom da je nas Isus pogledao i zavolio. I on, zapravo, zahtjeva ostaviti sve što nas od toga odvlači i krenuti za Isusom. A upravo to sve ostaviti i krenuti kao kršćani za Isusom je i danas problem. Toliko smo toga nebitnog učinili bitnim. Naslagama prošlosti sakrili smo evanđelje. I nismo spremni sve to ostaviti za Isusa. I krenuti za njim.

Današnje evanđelje počinje pitanjem nekoga koga je zanimalo Isusovo mišljenje o onome što je potrebno činiti da bi se moglo dobiti vječni život. Dijalog koji se nastavio Isusovim odgovorom na ovo pitanje doveo je do toga da je Isus svog sugovornika zavolio i uputio mu poziv da slijedi želi li dobiti blago na nebu. Ali biti s Isusom i ići za njim, značilo je morati ostaviti bogatstvo. Isusov sugovornik nije bio spreman na takav korak. Otišao je žalostan. Isus to koristi da bi svojim učenicima progovorio o pozivu i teškoćama odaziva na taj poziv, osobito onih koji imaju bogatstvo. A bogatstvo nije samo novac. Bogatstvo je sve ono što nas zarobljava i priječi krenuti za Isusom i biti njegovi učenici.

Odazivanje na Isusov poziv uvijek je bilo i ostalo teška zadaća za sve. Nekad je to zbog nesposobnost razlučiti što je to na što nas on zove i od nas očekuje. Zato je potrebno doći Isusu, postavljati mu pitanja i slušati njegove odgovore. Oni su uvijek isti, a opet uvijek i drugačiji jer Božja riječ nije statična. To je živa riječ, kako nas uči autor Poslanice Hebrejima. Danas imamo i s tim problema. Mnogi misle da sve znaju i ne postavljaju pitanja, ni Isusu, a ni onima koji bi im mogli pomoći otkriti što to Isus doista govori. Još manje slušaju odgovore. Ipak, nije dovoljno samo postaviti pitanja Isusu i slušati njegove odgovore. Potrebno se i odazvati njegovom pozivu. Odaziv na njegov poziv uvijek u sebi uključuje odricanje, potrebu da se nešto ostavi, da bi ga se moglo prihvatiti i krenuti za njim. Zato je odaziv na Isusov poziv bio uvijek u krizi, čak i onda kad se činilo da ga slijede mase. Možda je tad bio najviše, jer nasljedovanje Isusa nije bilo zbog njega, nego zbog nekog ovozemaljskog interesa i privilegija koje sa sobom nosi pripadnost većini. Ne samo da ga se nije slijedilo ostavljajući bogatstvo, nego se to činilo baš zbog bogatstva.

Danas je, čini mi se, problem i veći. Nije ugrožen samo poziv nasljedovanja Isusa, nego i općenito odaziv na poziv koji nam Bog svima upućuje, na ovaj ili onaj način. Uz okolnosti vremena u kojemu živimo i mnoge izazove koje to vrijeme sa sobom nosi, kao i njihovim posljedicama, to se događa i zbog nespremnosti prihvatiti svoj život kao poziv. A naš život jest poziv. I treba postati odaziv. Za nas se kršćane taj poziv uobličio u onaj temeljni poziv biti kršćani, odnosno nasljedovati Isusa i njegov primjer služenja u ljubavi, a onda se nakon toga ostvaruje u različitim pozivima unutar tog poziva.

I naš temeljni poziv, poziv biti kršćani, počiva na onom da je nas Isus pogledao i zavolio. I on, zapravo, zahtjeva ostaviti sve što nas od toga odvlači i krenuti za Isusom. A upravo to sve ostaviti i krenuti kao kršćani za Isusom je i danas problem. Toliko smo toga nebitnog učinili bitnim. Naslagama prošlosti sakrili smo evanđelje. I nismo spremni sve to ostaviti za Isusa. I krenuti za njim. Iz današnjeg evanđeoskog dijaloga, ali i iz ulomka iz Poslanice Hebrejima o živoj i djelotvornoj Božjoj riječi oštrijoj od svakoga dvosjekla mača koja prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu, saznajemo da Isusu nisu dovoljni polovični odgovori na njegov poziv. Za njega kršćani – kršćani su svi oni i samo oni koji idu za njim – ne mogu biti čak niti oni koji svoje nasljedovanje ograničavaju na deset Božjih zapovjedi. Za njega nije dovoljno ne ubiti, ne činiti preljuba, ne krasti, ne svjedočiti lažno, ne otimati, poštivati svog oca i majku. To je dobar početak, ali Isusu je potrebno više. Potrebno ga je slijediti, u služenju i ljubavi. To je onaj pravi duh mudrost o kojemu nam je progovorio ulomak iz Knjige Mudrosti koji nam je ponuđen kao prvo čitanje.

Nekima nije darovano da ovo shvate. Zato nisu odgovorni. Nekima jest, ali nisu spremni prihvatiti. Oni su odgovorni. Isus će na jednom mjestu reći da je puno zvanih, ali malo odabranih. Onaj netko koji je to shvatio, kojemu je ta mudrost bila darovana, vidio je Isusov pogled pun ljubavi i čuo njegov poziv. Ali nije ga bio spreman prihvatiti jer imaše velik imetak. Isus mu nije postao sve jer je imao velik imetak koji mu je bio sve. I zato ode žalostan od Isusa. I nama, današnjim kršćanima, darovana je ta mudrost po krsnoj milosti. I mi vidimo Isusov pogled pun ljubavi i čujemo njegov poziv. Ali nismo ga spremni prihvatit, ostaviti sve i odazvati se. Radije se odlučujemo za velik imetak. I biramo ono svoje, a ne ono što nam nudi Isus. I mislimo da to tako mora biti. I snebivamo se nad Isusovom zahtjevnošću, kao i njegovi učenici, pitajući se, ako je tako, tko se onda može spasiti? Prošle nedjelje sličnom snebivanju smo svjedočili i kad je bilo riječ o braku. Danas se mnogim mladim ljudima, i ne samo njima, čini da je brak za cijeli život postao nemoguća misija. Ali za Isusa nije tako. Njemu je sve moguće ako brak, ali i svako drugo zvanje, shvatimo kao njegov poziv da idemo za njim, da ga nasljedujemo. I nama će postati sve moguće ako ostavimo ono što nas priječi u našem potpunom odazivu na Isusov poziv. Sve će nam biti moguće povjerujemo li uistinu Isusu koji i nama danas ponavlja: Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!

Foto: Heinrich Hofmann, Isus i bogati mladić (1889); New York (USA), Riverside Church (https://www.guardarelaparola.it/2021/10/07/il-giovane-ricco/)

 

Evanđelje: Mk 10, 17-30

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.