21. NEDJELJA KROZ GODINU (B), 2024.

Evanđelje nije drugo doli pozivi na život s Isusom. Taj poziv možemo živjeti samo ako, usprkos našoj ljudskoj slabosti i zbog nje, u trenucima kriza napravimo pravi izbor, izbor za Isusa.

Današnjim evanđeoskim ulomkom zaključuje se Isusov euharistijski govor u sinagogi u Kafarnaumu opisom dvaju mogućih odgovora na njegovu euharistijsku poruku. Prvi odgovor je negativan, a karakterizira ga nevjera i napuštanje Isusa: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ Drugi odgovor je pozitivan, a karakterizira ga vjera i potpuno prianjanje uz Isusa: „Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“

I danas Isus Krist i njegova poruka izazivaju sličnu podvojenost. Mnogi, uključujući i Isusove učenike, govore: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ I odlaze od Isusa, povodeći se za lakšim i privlačnijim besjedama, za onim što je ugodnije uhu čuti i tijelu podnositi. Ali i danas ima onih koji na Isusovo pitanje: „Kanite li i vi otići?“ s Petrom odgovaraju: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga?“ I bez obzira na sve, ostaju s Kristom i s njegovom Crkvom.

Pozitivan odgovor na Isusov upit nije, međutim, nešto što se može reći jednom za svagda. To je odgovor koji svaki dan ponovo treba obnavljati. Nije to lako. Ovo je krizni trenutak u Isusovu javnom djelovanju od kojeg ni on nije bio slobodan. Kao ni oni koji ga slijede. U životu svakoga od nas kršćana dolaze i ponavljaju se krizni trenuci u kojima moramo odlučiti hoćemo li ostati s Isusom ili ćemo ga ostaviti, hoćemo li ostati u njegovoj Crkvi ili otići. Trebamo, kao i Izraelci po dolasku u Obećanu zemlju, odlučiti hoćemo li služiti Gospodinu koji nas je oslobodio, ili ćemo služiti bogovima koji podilaze našim strastima i koji nas zarobljavaju. Odnosno hoćemo li, kao Isusovi učenici, otići od njega ili s njim nastaviti, kao što su to učinila Dvanaestorica predvođena Petrom. S tom krizom i s tim pitanjima – otići ili ostati – suočavamo se svaki put kad se umorimo u slijeđenju dobra, istine, ljubavi i pravde, a umorimo se osobito onda kada se u svojoj svakodnevici susrećemo sa zlom, laži, mržnjom i nepravdom, a susrećemo se sa svim ovim svakoga dana. To je kriza koja se javlja kad god nam učenje evanđelja postane preteško. Tada i mi čujemo Isusa koji nas pita: „Da možda i vi ne kanite otići?“

Želimo li ostati s njime ne smijemo dozvoliti da nam njegov govor – ovaj o euharistiji, ali i drugi govori koje je on izgovorio u evanđeljima i evanđelje kao takvo – postane „težak govor“. Niti se smijemo dati zavesti od onih koji kažu da je nemoguće živjeti po evanđelju i Isusovim pravilima života. Moguće je. I nužno. Jer evanđelje nije drugo doli pozivi na život s Isusom. Taj poziv možemo živjeti samo ako, usprkos našoj ljudskoj slabosti i zbog nje, u trenucima kriza napravimo pravi izbor, izbor za Isusa. Zato, kad nam se u trenucima krize nametne izbor između pravoga Boga, Boga Oca našega Gospodina Isusa Krista, Boga koji nas je doveo u slobodu: iz zemlje lažnih obećanja i bogova, bogova ropstva, odnosno bogova novca i moći, površnih uživanja, oholosti, samodostatnosti i sebičnosti, ispraznosti, što ugodnijeg i lagodnijeg života…, nemojmo nasjesti i prikloniti se krivim vrijednostima. Ostanimo s Isusom. I recimo mu riječi koje je Jošua uputio Izraelcima: „Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu!“ I one koje je Petar u ime Dvanaestorice i cijele Crkve uputio Isusu: „Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“

Foto: Sinagoga u Kafarnaumu, autor Berthold Werner – Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=11775755