Svećenički dan Riječke nadbiskupije u ozračju bl. Miroslava Bulešića

Svećenici Riječke nadbiskupije pred kraj ove pastoralne godine, 19. lipnja obilježili su svoj svećenički dan. Ove je godine Svećenički dan organiziran na području susjedne Porečke i Pulske biskupije, u Svetvinčentu i Vodnjanu. Četrdesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika predvođenih riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem, uz prisustvo nadbiskupa u miru Ivana Devčića, okupili su se prvotno u župnoj crkvi sv. Vinka u Svetvinčentu gdje su zajednički slavili misu na oltaru u kojem se nalaze blaženikove moći.

Na početku mise okupljene svećenike i nadbiskupe, u ime porečkog i pulskog biskupa Ivana Štironje, pozdravio je kancelar Porečke i Pulske biskupije Sergio Jelenić, a osim riječkih svećenika euharistijskom slavlju su se pridružili i domaći župnik Darko Zgrablić i župnik Funtane Ilija Jakovljević. Tijekom euharistijskog slavlja okupljenim svećenicima u homiliji, baziranoj na liturgijskim čitanjima dana te na svetačkom primjeru svećenika Miroslava Bulešića, obratio se nadbiskup Uzinić. Primjer svetačkog života i mučeničke smrti svećenika Miroslava bilo je polazište za nadbiskupovu homiliju u kojoj je primijetio kako je svaki početak neke stvarnosti, tako i svećeničkog života i djelovanja, redovito obilježen zanosom. Taj prisutni zanos čini da svećenik može dobro i autentično živjeti i djelovati. Problem nastaje vremenom koje je gotovo redovito obilježeno gašenjem zanosa i gubljenjem ideala. Polazeći od te činjenice važno je uvijek truditi se i raditi na sebi. Nadbiskup se stoga u homiliji zapitao što bi bilo sa svećenikom Miroslavom da njegov život i njegovo svećeništvo nije bilo prekinuto ovim mučeničkim činom na gotovo samom njegovom početku: „Bi li njegov zanos i dalje trajao? Bismo li mi tog čovjeka danas, u najmanju ruku, poštovali zbog njegova svećeništva i službe?“

Ovo pitanje nadbiskup je sagledao u svjetlu aktualne situacije koju posljednjih mjesec dana proživljava Crkva u Rijeci, ističući kako je uvjerenja da je svatko od svećenika u službu ušao sa sličnim zanosom koji se posebno uočava kod bl. Miroslava. „Pitanje je što se vremenom dogodilo nekima? Kako to da su se neki, svojim načinom i stilom života spustili ispod granice nedovoljnog načina življenja svog svećeništva?“ Odgovor na ovo pitanje nadbiskup je pokušao iščitati u svećeničkom primjeru bl. Miroslava, u posebnoj odlici njegova predanja koje je duboko prožeto svećeničkim zanosom, dok je kod nas, kod našeg življenja svećeništva često problem „što taj zanos, pa čak i pri samom ređenju, ponekad ne uključuje potpuno predanje. Uvijek zadržimo nešto za sebe“ ustvrdio je nadbiskup, a Miroslav se potpuno predao. O tom njegovom predanju svjedoči jedna njegova misao: „Moj Bože, sav ti se prikazujem, sav ti se darujem, sav hoću da sam tvoj, sada i uvijeke. Tebi hoću vjerno da služim!“ Dakle, ništa za sebe, sve za Boga. Tim mislima bl. Miroslav, kada su se počele događati opasnosti koje su prijetile, nadodao je: „Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Sav život ti darujem za svoje stado“. Na ovaj blaženikov primjer radikalnog predanja nadbiskup Uzinić pitao se je li samo to dovoljno da naše svećeništvo ostane autentično kroz cijeli nas život. Ustvrdivši kako samo predanje nije dovoljno i kako vjeruje kako su upravo tu mnogi svećenici tijekom svog života pogriješili. U tom smislu svećenicima je poručio: „Potrebno je biti svjestan sebe. Svojih slabosti. Svoje malenosti. Svoje nedostojnosti.“ I bl. Miroslav o tome je za sebe napisao: „Još uvijek me smetaju napasti protiv čistoće. Još sam uvijek zaljubljen, barem donekle, u zemaljske stvari“. Dodaje bl. Miroslav: „Ja sam ipak još pun sebe. To me priječi puno u apostolatu“ te zbog toga moli: „Daj mi milost da se sasvim prezrem. Da budem prezren sebi kako bi se napunio Tebe“. Primjer bl. Miroslava nam pokazuje kako se, nakon što se dogodi to priznanje svoje slabosti, može se kroz molitvu dogoditi ispunjenje onim što je Božje. Kako zaključuje nadbiskup Uzinić: „Može se dogoditi ono što se treba dogoditi svakom svećeniku, a to je suobličenje Kristu!“

Nakon misnog slavlja i kratkog druženja u prostorima župe Svetvinčenat svećenici su se uputili prema Vodnjanu i tamošnjoj župnoj crkvi sv. Blaža koja čuva mnoge relikvije svetih i nekoliko svetih tjelesa. Sa poviješću župe, crkve i relikvija svećenike je upoznao vodnjanski župnik Damir Štifanić. Svećenički dan završio je zajedničkim objedom i druženjem do popodnevnih sati.

Skip to content