Sprovod svećenika Ivana Trohe

Ivan Troha, svećenik Riječke nadbiskupije, pokopan je 5. rujna u rodnom Prezidu, župi sv. Vida, a misu i obrede predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Uz brojne svećenike i članove obitelji, od pokojnog svećenika došli su se oprostiti i mještani Prezida uz koje je pokojnik odrastao. Preminuo je u petak 1. rujna u 78. godini života i 51. godini svećeništva, okrijepljen svetim sakramentima, u Karlovcu.

Najveći dio svog svećeničkog služenja posvetio je župama Gorskog kotara, kraja u kojem je odrastao. Podsjetio je na to i nadbiskup Uzinić u propovijedi. „Kao svećenik je u početku služio u župama koje danas pripadaju Gospićko-senjskoj biskupiji, a onda 35 godina služio u župama sv. Hemagora i Fortunata – Gerovo i sv. Leonarda opata – Hrib, brinući se istovremeno za svetište Majke Božje Karmelske na Svetoj gori, a povremeno i po potrebi i za druge župe ovoga kraja:  Plešce, Čabar, Prezid i Tršće. Vraćajući danas njegovo tijelo u majčino krilo, ovozemaljskom domu, Bogu želimo preporučiti njegovu dušu da živi u Domu Gospodnjem.“

Nadbiskup je okupljene podsjetio na radosnu vijest vjere u uskrsnuće želeći ih učvrstiti u toj vjeri i u poslanju naviještanja vjere. „Ne znamo kad će Gospodin doći. Ali znademo da će sigurno doći. Znademo i još nešto. Znademo da Bog ne želi našu smrt nego naše spasenje. On nas, govori sv. Pavao, „nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je za nas umro da — bdjeli ili spavali — zajedno s njime živimo.“ Potrebno je da jedni druge tješimo i izgrađujemo u ovoj vjeri. To je prvotna zadaća svećenika, koju je svećenik Ivan Troha po svom svećeničkom pozivu i poslanju toliko puta činio, tješeći druge u trenucima bolesti, patnje, smrti. To je, na neki način, poslanje i svih nas, poslanje Crkve.“

Istaknuo je kako za kršćane smrt nije kraj nego novi početak, susret s Gospodinom Isusom Kristom, koji je bio ubijen, ali je uskrsnuo i živ. „On nam je dao i sredstva da možemo ispuniti to poslanje. Sredstva su milost Duha Svetoga i djelotvorna ljubav. Ta su sredstva jača od svakog zla, pa i od same smrti. Isus i njegov smrt iz ljubavi prema nama je najbolji dokaz. Isus nije ostao u grobu. Uskrsnuće je potvrda onoga što je on govorio i činio. Isus je živ. I želi da i mi živimo s njim, sada i ovdje po ljubavi, a onda i u vječnosti u zajedništvu svetih i gledanju Boga, licem u lice.“

Na kraju mise izraze sućuti gospićko-senjskog biskupa Zdenka križića pročitao je župnik u Perušću Mile Šajfar, a dragocjeno svjedočanstvo o pokojnikovoj svećeničkoj duhovnosti dao je njegov kolega Dragutin Goričanec s kojim se često viđao u umirovljeničkim danima koje je proveo u Karlovcu.

Detaljniju biografiju pokojnika iznio je generalni vikar Mario Tomljanović. Ivan Troha rođen je 18. listopada 1945. u Prezidu od majke Franjice Troha kao sin jedinac. Završio je osnovnu školu u Prezidu, jednu godinu farmacetuske škole u Zagrebu, malo sjemenište u Pazinu i Rijeci. Bogosloviju u Rijeci završava kao kandidat Riječko-senjske nadbiskupije. Za đakona je zaređen 19. ožujka 1970., a za svećenika 22. travnja 1972. u Katedrali sv. Vida u Rijeci. Mladu misu prikazao je 7. svibnja 1972. u župnoj crkvi sv. Vida u Prezidu. Službovao je kao kapelan u Otočcu, župnik u Cvitoviću zatim povjerenik za duhovna zvanja slunjskog dekanata, a kasnije upravlja u raznim periodima župama Plešce, Čabar, Prezid i Tršće te tijekom 35 godina, do svojeg umirovljenja, župama sv. Hemagora i Fortunata – Gerovo, sv. Leonarda  opata. – Hrib i svetištem Majke Božje Karmelske na Svetoj gori. Umirovljen je u srpnju 2020. godine.

Skip to content