Nadbiskup u Otoku kod Sinja predvodio sprovodne obrede i misu zadušnicu za oca svećenika Riječke nadbiskupije

Na Dušni dan, 2. studenog, riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je u Otoku pored Sinja sprovodne obrede na mjesnom groblju i misu zadušnicu u crkvi sv. Luke za Luku Mijoča, oca svećenika Riječke nadbiskupije, Josipa Mijoča.

Izražavajući sućut obitelji pokojnika, u propovijedi je kazao da nije svjedočio životu pokojnika, no ono što zna o Luki, poznaje iz života njegova sina Josipa, kojega je pok. Luka zajedno sa suprugom, ljudski izgradio i kršćanski odgojio. Djela naših roditelja su oni koji su ostali iza njih, kazao je nadbiskup.

U ozračju svetkovine Svih svetih i Dušnog dana, promišljajući o kršćanskom pogledu na otajstvo smrti, izdvojio je rečenicu iz Knjige mudrosti: „Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.“ Smrt teško prihvaćamo, bojimo se i taj strah nadilazi sve ljudske nagone. Ipak, zapravo nemamo razloga za strah ako pravedno živimo, kazao je propovjednik izražavajući uvjerenje da je pok. Luka, kao jedan od Božjih pravednika, sada u miru i u zajedništvu s Bogom u Nebeskom kraljevstvu.

U kontekstu aktualnog trenutka, užurbanog života u kojemu imamo planove, trčimo, brinemo se oko puno toga ‘kao da nećemo sve to jednom pustiti’, kazao je da ipak, svako malo se pojavi nešto što nas podsjeti na to da ćemo sve morati ostaviti. To su trenuci kada nas napuste najbliži, ali na to nas mogu podsjetiti i ratna stradanja kojima svjedočimo putem medija. Želeći se pomaknuti od toga, ljudi često bivaju ravnodušni i pokušavaju pronaći načine kako nadići smrt. Neki kršćani spominju i reinkarnaciju koja nije u skladu s kršćanskim uvjerenjem, upozorio je nadbiskup. Mi, kršćani, u pitanjima o smrti propovijedamo pobjedu života nad smrću. Za nas smrt nije kraj, nego početak vječnosti s Bogom i u Bogu. Pobjeda je smrti u uskrsnuću Isusa Krista. Taj život nam je zaslužio naš Gospodin, Isus Krist. Vjerujući da smrt nije kraj, nego početak, danas se opraštamo od pok. Luke. Molimo Gospodina da ga uskrisi. To isto želimo i za sebe i sve ljude – da nas Gospodin obdari vječnim životom. I nas čeka prijelaz s ovozemaljskog života u vječni život. Da bi to postigli, trudimo se biti pravednici. Trudimo se živjeti zauzeto u ljubavi u izgradnji nebeskog kraljevstva. Učinimo to, govoreći i za pok. Luku i za sve nas: Maranatha – Dođi, Gospodine Isuse.