Misa za kraj akademske godine

„Treba zagrijati stolicu i učiti, a istovremeno ne zaboraviti biti povezan s Bogom, biti u molitvi.“, poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić mladim studentima u svojoj propovijedi na euharistijskom slavlju za kraj akademske godine, 6. lipnja u katedrali sv. Vida.

Prisjećajući se svojih studentskih dana, nadbiskup Uzinić poručio je mladim studentima da ne gube nadu u poteškoćama i izazovima u radu i učenju, istaknuvši da za uspješne rezultate nije dovoljno samo ispravno moliti nego je, nadovezujući se i na evanđeoski ulomak, potrebno potruditi se i oko učenja.  „Kada čovjek uđe u krizu i stvari ne idu onako kako bi on htio, kada su ispiti teži nego li smo se nadali i profesori zahtjevniji, u tim trenucima je važno ne gubiti nadu, biti zahvalan i nastaviti dalje. A Bog je sposoban i one stvari koje su negativne, u svojoj ljubavi pretvoriti u dobro. Dosta je pogledati na njegov križ. No, da bi funkcioniralo treba dati Bogu Božje, a caru carevo i to znači da treba zagrijati stolicu i učiti, a istovremeno ne zaboraviti biti povezan s Bogom, biti u molitvi. Dakle, ne gubeći odnos s Bogom koji nam omogućuje da svemu što činimo, pa i onom materijalu kojeg usvajamo, pristupamo na jedan Božji način, ali istovremeno ulagati u sebe, raditi na sebi, trudeći se usvajati što više znanja.“

U nastavku je istaknuo da je i nakon studija važno nastaviti živjeti u skladu sa spomenutom evanđeoskom logikom te je pobliže objasnio što znači davati Bogu Božje, a caru carevo u svakodnevnom životu.

„Kada je riječ o svijetu, onda davati caru carevo, ne odustajući od onoga što je Božje u svijetu i vremenu u kojem živimo, znači to činiti poštujući svijet. Poštujući njegovu sekularnost, poštujući činjenicu da je to pluralan svijet kojemu trebamo davati one vrijednosti koje imamo, ali ne na način nametanja jer bi to značilo da smo onda odlučili oduzeti caru ono što je carevo i što Bog ne želi uzeti za sebe. Pozvani smo i poslani graditi mostove. I to znači davati Bogu Božje, a carevo caru. Znam da to sa sobom ponekad nosi poteškoće, nesnalaženja i krize. Znam da nam se to ponekad može, a i odbija se od glavu. Ali se svejedno isplati jer to znači biti na Kristovoj strani. To znači nastaviti njegovo djelo spasenja koje nije samo za nas i koje nije i ne smije biti prignutost na sebe i svoje interese, koja će onda čak i porez zatajiti jer Bog ima prednost pred carem. Ne, to nije način na koji smo pozvani živjeti.“

Nadbiskup je propovijed zaključio pozivom na kršćansko služenje i poticajem na zahvalnost Bogu u svemu, čak i u stvarima koje nisu onakve kakve se priželjkuju, ali ne zaboravljajući da Bog kroz njih također progovara svojom milošću.