Korizmeno hodočašće svećenika, redovnika i redovnica u katedralu svetog Vida: Primjer za djelovanje Crkve je milosrdni Otac

Svećenici, redovnici i redovnice Riječke nadbiskupije okupili su se u subotu 11. ožujka na tradicionalnom korizmenom hodočašću u katedrali svetog Vida. Program hodočašća započeo je katehezom riječkoga nadbiskupa Mate Uzinića nakon čega su uslijedili pokorničko bogoslužje i pobožnost križnoga puta. Hodočašće je zaključeno misnim slavljem nakon kojega su vjernici, predvođeni nadbiskupom Uzinićem, tradicionalno obišli oltar Čudotvornog raspela kako bi iskazali štovanje relikviji u ovom korizmenom i sinodalnom hodu.

Nadbiskup je u propovijedi nadahnutoj prispodobom o razmetnom sinu pozvao okupljene da nasljeduju milostivog oca koji uvijek ima otvorena vrata. „Zašto je Crkvi našeg vremena potreban ovaj sinodalni put?“ upitao je te primijetio kako su vjernici zaboravili sliku Oca koji čeka izgubljene.

„Živimo u Očevom domu, ali poput starijeg sina, bez radosti koju njegov dom daje i koja nas usmjerava prema braći i sestrama.“ Objasnio je kako su oba su sina iz prispodobe na neki način izgubljena. No, za razliku od mlađeg , stariji brat toga nije svjestan. „To je još jedan od razloga zašto je Crkvi potrebna sinoda, a potrebna je kako bi postala svjesna i kako bi se mogla prepoznati u starijem bratu te ponovno u središtu imati milosrdnog Oca“, istaknuo je nadbiskup Uzinić.

Susret je započeo katehezom u kojoj je nadbiskup progovorio o posebnosti katedrale sv. Vida s obzirom na Kristov križ te o važnosti Marijine uloge pod tim križem. „Zagledani u križ oko kojega ćemo nakon misnoga slavlja napraviti procesiju, nemojmo zaboraviti biti blizu Majci. Važno je biti s njom pod križem jer je ona model. Ona nas uči kako ostati uspravan pod križem, suosjećajući s Raspetim, ali i dozvoljavajući Raspetome da On s nama suosjeća. Pod križem smo dobili majku. Njezina smo djeca na osobit način ako živimo vrijednosti predanja pozivu i poslanju kojeg Bog ima sa svakim od nas“, rekao je Uzinić.

Dotaknuvši se i aktualnog sinodalnog hoda Crkve, nadbiskup je podsjetio na zadaću vraćanja Crkve na izvore (lat. ad fontes) kako bi mogla odgovoriti izazovima današnjega vremena. Kao što korizmeno vrijeme želi vjernike obnoviti i pripremiti za ulazak u uskrsno razdoblje, tako i ovo sinodalno vrijeme želi pomoći Crkvi da, ispunjena Kristovim Duhom, u prostru i vremenu nastavi ono što je On započeo.

Molitveni hod vjernika nastavljen je nagovorom kojeg je uputio o. Petar Nikolić u okviru pokorničkog bogoslužja. Križni put predvodio je nadbiskupijski povjerenik za redovništvo Nikola Uravić.

Nakon pobožnosti križnog puta i prilike za svetu ispovijed slavljena je misa koju je predvodio nadbiskup. U duhu svoje kateheze i govora o sinodalnom hodu Crkve, na početku propovijedi nadbiskup se osvrnuo na prvo čitanje te istaknuo sliku Boga koji prašta grijehe, ne ustraje u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju. Iz takve slike Boga zaključuje da je u središtu evanđeoskog ulomka o razmetnom sinu milosrdni Otac koji čeka zalutale i ide im u susret, ali ne da bi ih osudio, nego da bi ih zagrlio i spasio.

Nadbiskup je okupljene podsjetio da je poziv svećenika, redovnika i redovnica postati očevi i majke braći i sestrama, bez obzira jesu li se izgubili tako da su otišli od Oca, poput mlađeg sina, ili tako što ostaju poput starijeg sina iz evanđeoske prispodobe.