Hodočašćem vjernika delničkog i bakarskog dekanata završena su korizmena hodočašća dekanata Riječke nadbiskupije u katedralu sv. Vida

Hodočašćem vjernika delničkog i bakarskog dekanata,  u nedjelju 26. ožujka, završena su korizmena hodočašća dekanata Riječke nadbiskupije u katedralu sv. Vida. Okupljene vjernike u program hodočašća, katehezom je uveo riječki nadbiskup Mate Uzinić. Zatim su uslijedili pokorničko bogoslužje, čiji je nagovor, nadahnut blaženstvima Isusova govora na Gori, uputio župnik Župe sv. Andrije ap. u Bakru Nikica Jurić  te pobožnost križnoga puta kojeg je predvodio delnički dekan Tomislav Ravnjak. Središnji dio hodočašća bilo je svečano misno slavlje koje je predvodio nadbiskup Uzinić, a pjesmom animirao župni zbor Blažene Djevice Marije Žalosne – Mrkopalj.

U duhu sinodalne obnove Crkve, nadbiskup Uzinić je u katehezi istaknuo Marijin poziv učenicima da slušaju Isusa i učine sve ono što im On kaže te Isusovo ohrabrenje da se učenici ne boje. Pozivom na hrabar izlazak noseći ovome svijetu poruku Radosne vijesti, nadbiskup je potaknuo vjernike da budu hrabri slušatelji, ali ne da bi odustali od svojega, nego da bi čuli i druge te tako zajednički mogli ići dalje.

U svojoj se propovijedi osvrnuo na ulomak iz Ivanova evanđelja o Lazarovom uskrsnuću, rekavši da je to dio krsne kateheze kojom se želi pobuditi vjera onima koji se pripravljaju za krštenje (katekumenima) u Vazmenoj noći. Također, to je i kateheza koja krštenim vjernicima želi već sada, u korizmenom vremenu, obnoviti vjeru u Kristovo uskrsnuće i dati mogućnost da suuskrsnu zajedno s njime. Da bi se to dogodilo, potrebno je prepoznati se u Isusovom prijatelju Lazaru kojega je Gospodin pozvao da iziđe iz svoga groba. Upravo kada je riječ o Lazaru i njegovom grobu, nadbiskup je izdvojio dvije poruke: odvaliti kamen s groba i prepoznati se kao Isusov prijatelj kojemu je stalo do svakoga čovjeka i koji plače nad svačijim grobom te želi pomoći i supatiti s njime u teškim trenucima.

„Imamo puno toga što smo u sebe zakopali, puno pitanja koja nam se postavljaju, a ne želimo se s njima suočiti. Puno je stvari u našim odnosima s Bogom, bližnjima i samima sobom koje nismo razriješili. Uđimo ondje gdje se ne usuđujemo ući. Podignimo tepihe da vidimo što smo ispod njih zatrpali jer će to prije ili kasnije izaći. Što prije dozvolimo Kristu da tu uđe, odvaljujući kamen, prije ćemo riješiti problem. Zato je važno odvaliti kamen i dozvoliti da to iz nas iziđe. A kako se to može dogoditi bez Isusa? No, u našem životu nije dovoljno samo otvoriti grob i dozvolit Kristu da unutra uđe, nego je potrebno i izaći iz svoga groba da bi se hodilo za Kristom i s Kristom. Potrebno je dozvoliti Duhu Svetome da nas on nadahnjuje, oživi i u nama djeluje.“

Nakon završnog blagoslova, vjernici su, predvođeni nadbiskupom Uzinićem, tradicionalno obišli oltar Čudotvornog raspela kako bi iskazali štovanje relikviji u ovom korizmenom i sinodalnom hodu.

Skip to content