Biti vjeroučitelj znači ponajprije ljubiti Isusa.

„Biti vjeroučitelj znači ponajprije ljubiti Isusa. Ako ne ljubiš Isusa ne možeš i ne smiješ biti vjeroučitelj. Mi smo ono što jesmo zato što smo prepoznali Isusa kao onog koji zaslužuje našu ljubav i jesmo to što jesmo zato što tu ljubav kojom smo mi prvi ljubljeni i na koju odgovaramo, želimo posvjedočiti drugima. To je ono što nas potiče, to je razlog našeg poziva. Da ono što smo otkrili, ono što nam se otkrilo, kažemo drugima u ljubavi i da u njima ljubimo Isusa Krista. Da bi oni mogli gledajući nas, gledati Njega; slušajući ono što mi govorimo, čuti Njega i Njegovu poruku.“, poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić vjeroučiteljima i odgojiteljima u vjeri koji su u nedjelju 14. svibnja hodočastili u svetište Majke Božje Trsatske.

U organizaciji Katehetskog ureda Riječke nadbiskupije, vjeroučitelji i odgajateljice u vjeri zajedno s članovima svojih obitelji, okupili su se u nedjelju 14. svibnja u Trsatskom svetištu Majke Milosti od časne Nazaretske kućice, na zahvalnom hodočašću pred kraj školske godine. Njihov susret znakovito je zakazan na Majčin dan, a bogati program hodočašća protekao je u razmatranjima pojedinih isječaka iz kateheza pape Franje i Ivana Pavla II. na temu obitelji. Središnji dio hodočašća bilo je svečano euharistijsko slavlje kojeg je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić, u zajedništvu s gvardijanom trsatskoga svetišta, Krunoslavom Kocijanom. Prigodan program vodili su vjeroučitelji Dario Perković i Maja Barbarić, a animirali ga članovi benda vjeroučitelja pod vodstvom Emanuela Crnjca. Zahvalno  hodočašće zaključeno je zajedničkim domjenkom i druženjem u prostorijama trsatskoga samostana.

Vjeroučitelji i odgojitelji u vjeri okupili su se u svetištu Majke Božje Trsatske kao bi duhovnim programom: molitvom, pjesmom, poetsko-meditativnim, umjetničkim i autorskim pjesničkim izvedbama promišljali o sakramentu ženidbe i kršćanskoj obitelji te zahvalili Gospodinu na svim milostima u radu s djecom i mladima, kao i za vlastite obitelji.

Na samom početku susreta, domaćin trsatskoga svetišta, gvardijan Krunoslav Kocijan, uputio je riječi pozdrava i dobrodošlice vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri te njihovim obiteljima, nakon čega je uslijedio video isječak s propovijedi Ivana Pavla II. na riječkoj Delti u kojoj je papa istaknuo kako su ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva i posebno velika vrijednost za građansko društvo i Crkvu. Program je nastavljen izvacima iz kateheze pape Franje o komplementarnosti muškarca i žene, plodovima njihove ljubavi i odgoju djece te kateheze pape Ivana Pavla II. o sakramentu ženidbe i kršćanskome braku. Prvi dio programa hodočašća zaključen je posvetnom molitvom Majci Božjoj koju je predvodio nadbiskup Mate Uzinić, a koja je ujedno bila i uvod u svečano euharistijsko slavlje.

Polazeći od biblijskih čitanja, ali i konteksta propovijedi pape Ivana Pavla II. na blagdan Pedesetnice, u kojoj je na osobit način govorio o obitelji, nadbiskup Uzinić je na početku propovijedi istaknuo da se problem Crkve i njezinog poslanja ne nalazi izvan nje, nego u njoj samoj te jednako vrijedi i za obitelj.  „Često govorimo o drugima. Kritiziramo druge, promatramo možda u drugima čak i vlastite neprijatelje i neprijatelje svoga poslanja. Nekada želimo druge staviti u službu svojih ideja, ali pravi problem za Crkvu nisu drugi, nego ako ona sama u sebi iznevjeri, ne svjedoči ljubav Kristovu i ne surađuje s Braniteljem, Duhom Istine. Ako ona u sebi nije jedinstvena, ako nije autentična, ako svijet nije izvan nje, nego je ušao u nju sa svojom logikom. Jednako je i s obitelji. Ako se u njoj samoj ne surađuje s milošću, ako u njoj samoj nema molitve, ako nema onoga što je govorio, citirajući naše biskupe sveti Ivan Pavao II., da kršćanska obitelj moli i nedjeljom ide na misu. Ako odnosi u obitelji nisu odnosi služenja i ljubavi, ako se svatko tko je u obitelji ne daje u ljubavi onom drugom, ne tražeći najprije sebe i svoje dobro, nego dobro drugoga, onda je to ono što zapravo najviše uništava obitelj.“

Nakon uvodnih misli o Crkvi i obitelji koja i jest sama Crkva te je pozvana tako i živjeti, nadbiskup se obratio okupljenim vjeroučiteljima te ostavio nekoliko poruka vezanih uz njihovu službu i poslanje. „Biti vjeroučitelj znači ponajprije ljubiti Isusa. Ako ne ljubiš Isusa ne možeš i ne smiješ biti vjeroučitelj. Mi smo ono što jesmo zato što smo prepoznali Isusa kao onog koji zaslužuje našu ljubav i jesmo to što jesmo zato što tu ljubav kojom smo mi prvi ljubljeni i na koju odgovaramo, želimo posvjedočiti drugima. To je ono što nas potiče, to je razlog našeg poziva. Da ono što smo otkrili, ono što nam se otkrilo, kažemo drugima u ljubavi i da u njima ljubimo Isusa Krista. Da bi oni mogli gledajući nas, gledati Njega; slušajući ono što mi govorimo, čuti Njega i Njegovu poruku.“

Nadalje, osvrnuvši se na odlomak iz Djela apostolskih, Uzinić je prepoznao vjeroučitelje u liku apostola Filipa i svih onih koji propovijedaju, a sebe kao biskupa u apostolima Petru i Ivanu koji dolaze da bi oni kojima je Filip propovijedao, mogli primiti Duha Svetoga. „Ovo je poveznica koja se u vašoj službi očituje kroz kanonski mandat. Vi niste samoinicijativni predavači vjeronauka, ne propovijedate sebe, nego imate poslanje. Vi ste u službi Crkve i njezinog poslanja, kao što je to bio i Filip. A svi mi zajedno u osluškivanju i otvorenosti Duhu Svetomu. Zato su važni ti odnosi, zato je važna povezanost između nas. Petar i Ivan bez Filipa ne bi razumjeli konkretne potrebe i mogućnosti. Kao što i Filip ne može sve, nego su mu potrebni apostoli, Crkva, zajedništvo u poslanju.“

Nadbiskup je zaključio propovijed načinom na koji su pozvani vršiti svoje poslanje, naglašavajući riječi iz Prve poslanice svetoga Petra apostola: blago, s poštovanjem te dobre savjesti. „Nije put odvajati se, nije put borba protiv svijeta. Put je autentični život u skladu s onim što vjerujemo. Uvijek spremni na odgovor svima koji žele objašnjenje zašto ja vjerujem, zašto slijedim Krista, tko je za mene Isus Krist. Obrazloženje onog odnosa s Kristom, odnosa ljubavi koji me potiče da u ljubavi govorim i svjedočim Isusa Krista. Blago i s poštovanjem drugoga jer kršćanstvo jest i ostaje uvijek ponuda. Dobre savjesti – bez prikrivenih želja. Nemojmo zaboraviti da je uspješnije trpjeti, ako je volja Božja čineći dobro, nego čineći zlo. Nemojmo se bojati, nemojmo očajavati. Crkva je iz tih situacija uvijek postajala jača, čvršća, bolje je shvaćala sebe i svoje poslanje zato što nije bila sama – imala drugog Branitelja, Duha Istine. Imamo ga i mi i nemojmo se bojati. Samo hrabro naprijed, zagledani u prvog Branitelja, Isusa Krista i njegov primjer, i otvoreni suradnji drugom Branitelju, Duhu Svetome – koji vodi povijest i koji u nama i po nama želi nastaviti i dovršiti Kristovo djelovanje.“

Nakon misnoga slavlja program hodočašća zaključen je zajedničkim domjenkom i druženjem u prostorijama trsatskoga samostana.

Skip to content