Teološko-pastoralni seminar Riječke metropolije: Oblici i izazovi sinodalne Crkve

Sinodalnost Crkve bila je tema Teološko-pastoralnog seminara Riječke metropolije koji je održan 28. rujna u dvorani Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“ u Rijeci u organizaciji Metropolitanskog pastoralnog instituta. „Želja nam je da sinodalnost ne ostane samo teorija nego postane način života i ophođenja“, rekao je u uvodnim riječima riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić podsjećajući na Sinodalni hod Katoličke Crkve kojeg je potaknuo papa Franjo. „Želimo to činiti po uzoru na Isusa koji je svoje učenike podučavao zajedništvu, sudjelovanju i poslanju. To je i naš, nimalo lagan, ali prijeko potreban zadatak. Neka i ovaj seminar bude jedan korak naprijed na tom putu“, rekao je nadbiskup otvarajući susret. Deset je predavača u 10 izlaganja govorilo o značenju pojma sinodalnosti, njegovoj teološkoj i eklezijalnoj utemeljenosti, iskustvima na dosadašnjem Sinodalnom hodu i preprekama na tom putu, a svoje su mišljenje dali i teolozi pravoslavne i protestantske vjere. Uz svećenike, teologe i vjeroučitelje na seminaru su sudjelovali i riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić te krčki biskup Ivica Petanjak.

Generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović podsjetio je na razloge za odabir teme i njezinu važnost za život Crkve. „Sinodalnost je gradivni – izgrađujući, ne opcionalni, element Crkve. Ona izražava sve odnose unutar naroda Božjeg. Svi krštenici u zajedništvu Crkve pozvani su na sudjelovanje, biti čimbenici, a ne promatrači crkvenog poslanja, protagonisti u svojoj vlastitoj ulozi. Sinodalnost treba prožimati i strukturirati cjelokupni život Crkve: odnose među braćom i sestrama, organizaciju crkvenog djelovanja, načine odlučivanja u bitnim stvarnostima svakodnevice života i poslanja Crkve. Ukoliko Crkvi nedostaje ovaj element sinodalnosti, gubi jednu od osnovnih postavki svojeg života i poslanja: zajednice osoba koji su u Isusu Kristu, po Duhu Svetom od Oca pozvani i poslani. Dokle god zajednica, uz Evanđelje, ne bude u središtu naše sveukupne crkvenosti, Crkva teško može napredovati u izvršenju svog poslanja“, rekao je Tomljanović uvodeći u susret.

Dr. Branko Murić održao je prvo predavanje u kojem je govorio o ekleziološkim temeljima sinodalnosti u Drugom vatikanskom koncilu. Istaknuo je kako sinodalnost ima svoje temelj u Koncilu ako ga promatramo kao događaj iako u koncilskim dokumentima nema izričitog spomena o tome. „Za papu Franju Koncil je događaj na koji Crkva treba biti stalno upućena. Dijalog sa svijetom na koji su uputili koncilski dokumenti i danas je nužan iako se taj svijet promijenio.“ Dr. Murić je objasnio da je na tom tragu za papu Franju i za sinodlanost Crkve ključna promjena mentaliteta. „To je reforma koju papa Franjo zagovara“, rekao je.

Mr. vlč. Mario Gerić, vikar za pastoral i relator za Sinodalni hod Riječke nadbiskupije govorio je o načinima ostvarivanja sinodalnosti Crkve. Objasnio je kako je poziv na sinodalnost, poziv na suodgovornost svih članova Crkve. „Sinoda bi trebala postati životni stil, način života vjernika.“ Župna pastoralna vijeća istaknuo je kao primjer mjesta na kojima se u ovom trenutku najizvrsnije može ostvariti zajedništvo i sinodalnost.

Dr. vlč. Nikola Vranješ u svom je izlaganju analizirao odnos klerika i laika, koji je ključan za ostvarivanje sinodalnosti Crkve te ukazao na zapreke koje u tom odnosu mogu ometati ostvarivanju zajedništva. Jedna od njih je klerikalizam, stav da su klerici, svećenici, u povlaštenom položaju u odnosu na druge vjernike, čak i u odnosu na društvo. „Takav stav daleko je od zajedništva Crkve“, rekao je Vranješ. Druga opasnost u tom odnosu je klerikalizacija laika, kada se sami laici žele poistovjetiti s klerom umjesto da se posvete svom vjerničkom poslanju u obitelji i društvu. Treća je prepreka zajedništvu laicističko nametanje koje umanjuje ulogu svećenika, Crkvu svodi na razinu parlamenta, a svećeničku službu promatra samo u kontekstu predvođenja liturgije. „Ovo razmišljanje u nekim je zemljama već doseglo dramatične razmjere“, rekao je Vranješ. Uslijed takvog odnosa prema svećeniku dolazi i do posvjetovljenja klera.

O iskustvima iz višegodišnje prakse Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koja je prethodila  Sinodalnom hodu Katoličke Crkve govorio je dr. vlč. Denis Barić. Istaknuo je kako sinoda kao proces kojeg je započeo papa Franjo zapravo nije nešto potpuno novo, on je prisutan od prve Crkve, a danas je poznat kao praksa provođenja sinode za pojedine mjesne Crkve, kao i održavanje redovitih Biskupskih sinoda u Rimu. Sinoda je zajednički hod svih članova Crkve u cilju da pomognu biskupu, u ovom slučaju papi, u vođenju povjerene mu zajednice vjernika. Sinodalni proces znak je približavanja Crkve narodu. Tako je bilo i u Zagrebačkoj nadbiskupiji u višegodišnjem programu susretanja i promišljanja vjernika. Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije bila je ujedno odlična priprema za Sinodalni hod Katoličke Crkve.

O ovogodišnjem Sinodalnom hodu na biskupijskog razini u Riječkoj nadbiskupiji te Porečkoj i Pulskoj, Gospićko-senjskoj i Krčkoj biskupiji govorili su Dario Perković, mr. vlč. Ilija Jakovljević, Dražena Rubčić i Franje Puškarić te vlč. Josip Karabaić. Sudionici su iznijeli pozitivna iskustva vjernika koji su sudjelovali u sinodalnim savjetovanjima i aktivnostima, no opća je ocjena da se očekivao veći odaziv svećenika i vjernika.

Nebojša Stevanović govorio je o iskustvo sinodalnosti Pravoslavne Crkve, a dr. Enoh Šeba protestantskih Crkava. Pojam sinodalnosti zajednički je svim kršćanskim Crkvama, no različiti su načini provođenja i življenja u praksi.

U zaključcima seminara dr. Nikola Vranješ istaknuo je kako je sinodalnost proces za koji je potrebno vrijeme i svaki susret na tu temu dragocjeno je iskustvo u tom procesu.