Preuzimanje službe nadbiskupa metropolite, Rijeka 2022.

Propovijed riječkog nadbiskupa metropolita Mate Uzinića.

---

Kompletna snimka:

---

Drage sestre i braćo,

srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem svakom od vas pojedinačno što ste se odazvali ovom liturgijskom slavlju.

U evanđelju koje nam je danas ponuđeno Isus nam za primjer stavlja jednog nepoštenog upravitelja. To u prvi mah djeluje zbunjujuće: kako je moguće da Isus takvu osobu hvali i stavlja nam za uzor? Kada pažljivije razmotrimo tekst, shvaćamo da se pohvala ne odnosi na upraviteljevo nepoštenje, već na njegovu snalažljivost. Naime, istoga časa kad je saznao da će izgubiti posao, počeo se je pripremati za budućnost tako što je odlučio smanjiti dug gospodarevim dužnicima da bi zadobio njihovu naklonost i zahvalnost i na neki ih način obvezao da i oni njemu u budućnosti priskoče u pomoć.

Upraviteljeva snalažljivost sastoji se dakle u brizi za vlastitu budućnost. On tu svoju snalažljivost dijeli s drugim „sinovima ovoga svijeta“, onima koji su se često također itekako sposobni dobro se pobrinuti za vlastitu budućnost u ovome svijetu. Oni su u tome, primjećuje Isus, često i sposobniji od „sinova svjetlosti“, nas koji pripadamo istinskom svjetlu Kristu Gospodinu. Kao da i mi koji vjerujemo da nam život nije ograničen na ovozemaljsko imamo više snalažljivosti  u ovozemaljskom nego u onom nebeskom i vječnom  o kojemu smo puno razmišljali posljednjih dana. Kad bismo doista živjeli snalažljivo se i zauzeto pripremajući za vječnost u koju vjerujemo i kojoj se nadamo, zdušno se trudeći nasljedovati Krista, bez odgode i čekanja, naš život bi zasigurno izgledao drugačije, drugačiji bi i bolji bio naš grad, naša domovina naš svijet. Ali, nažalost to često nije tako. Statistike govore jedno, a stvarnost nešto drugo. Današnje nas evanđelje poziva da to promijenimo, da to prestanemo odgađati, da se pokrenemo i počnemo već danas poput nepoštenog upravitelja snalažljivo ulagati u vječnost i onaj svijet kojemu se nadamo i koji želimo za sebe i za druge. A u taj se svijet, onaj vječni, ulaže samo kad se dajemo, kad se darujemo. I što se više razdamo i više ulažemo to više i dobivamo. Uzor u tome može nam biti sv. Karlo Boromejski kojega danas slavimo. I sam svojevrsni „nepošteni upravitelj“ jer je postao kardinal i nadbiskup Milana zahvaljujući nepotizmu, svoje je „nepoštenje“ razdao do kraja za druge živeći autentično, svetački i predano svoje biskupsko služenje, zalažući se za završetak i provođenje u život zaključaka Tridentskog sabora i zauzeto se brinući vremenima kuge i gladi za povjereno mu stado i vjersku obnovu Milanske nadbiskupije koju je našao u svakom pogledu zapuštenu, a ostavio obnovljenu i osnaženu za one koji su ga naslijedili.

Želio bih da ovaj svetac, na čiji sam blagdan prije dvije godine imenovan riječkim nadbiskupom koadjutorom i na čiji blagdan simbolički preuzimam službu nadbiskupa metropolite, nadahnjuje i moju biskupsku službu. Primajući simbolično štap koji mi je predao nadbiskup Ivan, obvezujem se nastaviti ondje gdje je on stao, kao što je i on nastavio ondje gdje su stali naši prethodnici, trojica riječkih biskupa i trojica riječko-senjskih nadbiskupa metropolita. Želim Vam pritom, nadbiskupe Ivane, još jednom zahvaliti za Vašu dionicu. Hvala Vam u moje ime i u ime svih onih koje ste vodili kao pastir, a sada ste ih meni predali. Preporučujem se u Vaše molitve. I molim Vas da mi oprostite ako sam Vas na bilo koji način povrijedio u ovom vremenu dok smo na neki način dijelili zajedno teret službe i odgovornosti. Dok ovo govorim Vama, svjestan sam da je i meni ova služba povjerena privremeno i da će i poslije mene doći drugi koji će nastaviti ondje gdje ću ja stati. Crkva nije s nama počela. Neće se s nama ni završiti. Naša zadaća nije konzervirati postojeće stanje, a niti započeti nešto sasvim novo, nego osluškujući Božju riječ i u otvorenosti poticajima Duha Svetoga u zajedništvu i sudjelovanju svih nas koji činimo ovu našu riječku Crkvu, nastaviti ono poslanje koje nam je kao Crkvi povjereno na ovom prostoru i za ljude koji s nama žive, nadograđujući na onome što su gradili drugi prije nas. Nismo postali biskupi radi sebe, već za Crkvu – za ljude, na što me trajno podsjeća moje geslo „od ljudi za ljude“.

Svjestan sam mnogih izazova i odgovornosti koju ova služba sa sobom nosi. Rijeka je moderan i sekularan grad koji nas izaziva da svoje kršćanstvo živimo i svjedočimo autentično, bez nametanja, ali ustrajno, njegujući dijalog sa svim njezinim stanovnicima i sa svima surađujući u dobru. Riječka Crkva to već čini na različite načine, a napose preko svojih karitativnih ustanova, ali uvijek možemo i trebamo više.

Naša je nadbiskupija, zajedno s općom Crkvom, prošle godine zakoračila u tzv. sinodalni hod. To je izazov da kao mjesna Crkva iznutra obnovimo svoje zajedništvo i poslanje, dijalogizirajući jedni s drugima i osluškujući sve, a napose one na marginama, one koji se osjećaju isključenima iz zajedništva Crkve. To je izazov suradnje između biskupa i svećenika, između klerika i posvećenih osoba i laika. Svjestan da bez svih vas ne mogu vršiti svoju službu, izražavam zahvalnost svim koji ste mi do sada u tome pomagali – puno vas je da bih vas sve mogao nabrojiti – i također izražavam želju da se suradnja i zajedništvo nastave i prošire, da razlike među nama ne budu kamen spoticanja, već na izgradnju naše Crkve.

Drage sestre i braćo, ovo liturgijsko slavlje u tom duhu namjenjujem za našu Riječku nadbiskupiju i metropoliju i za sebe samoga kao pastira ove mjesne Crkve. Molim na poseban način zagovor sv. Karla Boromejskog, sv. Josipa, sv. Franje Saleškog i sv. Ivana XXIII. – svetaca povezanih uz moju biskupsku službu – kako bih je mogao nastaviti vršiti dostojno i po Božjoj i tako biti poticaj i svima vama za nasljedovanje Isusa Krista da bismo mogli zajedno nastaviti izgrađivati našu riječku Crkvu na dobrim temeljima koje su postavili oni prije nas, ali i dajući tome svoj doprinos, u duhu Drugog vatikanskog koncila i onih poticaja koje nam daje papa Franjo kad nas poziva na misionarsku preobrazbu Crkve i evanđeosku radost nas kršćana. Neka nas sve u tom nastojanju prati i zagovor naše trsatske Majke Milosti i sv. Vida, mč., našeg nebeskog zaštitnika.