Biti Srce Isusovo koje prepoznaje svakoga

Svetkovina Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena u istoimenim župama Riječke nadbiskupije, kao i u kapelama Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, jedine autohtone riječke Družbe. Svečano liturgijsko slavlje u prijepodnevnim satima u petak 24. lipnja u samostanskoj kapeli Naviještenja Gospodnjega na Donjoj Drenovi predvodio je generalni vikar Riječke nadbiskupije vlč. Mario Tomljanović. Čestitajući svetkovinu, sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova izrazio je zahvalnost za sve dobro što su činile, ali i što danas čine za mjesnu Crkvu i potrebite.

U pogledu na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, propovjednik je pogled usmjerio prema ovoj riječkoj Družbi, ali i djelo koje je započelo po dobroti koju Gospodin daje. „Prva dobrota koja je bila prepoznatljiva i prepoznaje se jest dobrota službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić. No, ta dobrota poput jednog snažnog pomaka ulazi i u srca mnogih sestara. Danas sam zagledan u ovoj propovijedi u te sestre koje su znale sestrinskom dobrotom, blizinom i majčinskom pomoći biti blizu onima koji su u potrebi, biti u blizini Crkve. Nisu bile na jednom mjestu. Od Rijeke, Primorja, Kvarnera, Istre Like Zagreba, Slavonije, Dalmacije, dolaze do jednog velikog i jasnog znaka – mi smo sestre Srca Isusova, one koje žele biti i rasti na tom vrelu.“ Sestre su kroz povijest Riječke Crkve zauzeto služile, radile ponekad u ne tako jednostavnim djelatnostima, ali stavile su sebe kao pomoćnice ovoj Crkvi i društvu, a time stavile i ono vrelo – Srce Isusovo koje prepoznaje svakoga, rekao je vlč. Tomljanović.

U nastavku je istaknuo važnost da u životu imamo Onoga koji će nam pokazati put, dati znak i neće nas bacati u beznađe i očaj. Osvrčući se na pročitani evanđeoski ulomak, izdvojio je dvije važne točke kao poticaje za razmišljanje.  Prva je ‘izgubljeno srce’.  To je srce koje ne trpi zajedništvo. Srce koje se stavlja iznad drugoga, koje misli da je jedino pravedno i jedino ima pravo govoriti. Izgubljena srca su srce mnogih koji su se izgubili u grijehu, rekao je vlč. Tomljanović. Dodao je da na takve ne smijemo upirati prstom, jer i sami se suočavamo ponekad sa svojim ‘izgubljenim srcem’.  Problem današnjeg društva jest izgubljeni osjećaj grijeha. Takve osobe su same sebi dostatne i ne trebaju drugoga. Nemojmo padati u taj osjećaj. Kada izgubimo osjećaj grijeha, gubimo ponizni stav i mogućnost reći: „Moj grijeh.“, poručio je propovjednik.

U tom kontekstu sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova zahvalio je na zauzetosti u pastoralu. Tražili ste izgubljeno i stavljali na okup. Tako ste stvarali zajednicu ali i Crkvu, rekao je propovjednik dodajući da to nije djelo pojedinaca, nego svih dionika zajednice. Uđimo u stav zajednice, onih koji žele stvarati i obnoviti, istaknuo je vlč. Tomljanović.

Kao drugu važnu točku istaknuo je nađeno srce. Odgajajmo se za zdravu emociju. Ona nas potiče na suradnju, otvorenost, na blizinu i u konačnici na ljubav. Tada se dolazi do duhovnosti i stvara se kršćansko, ono temeljno, Kristovo. Stvara se mogućnost da idemo bez proračunatosti ovoga svijeta. Gospodin nije proračunat. On je milosrdan i poručuje nam da je naša vrijednost velika. Kroz takvu emociju i duhovnost stvara se pravednost i mirotvorstvo, kazao je vlč. Tomljanović.

Zaključujući propovijed potaknuo je sve na molitvu, za sestre koje su preselile u vječnost, kao i molitvu u kojoj smo zagledani u budućnost. S kakvom nakanom gledamo u vječnost, tako ćemo živjeti i svaki budući dan. Poniznošću, pravednošću i mirotvornošću budite okrenuti prema naprijed i Bog pravednosti će biti s nama. Neka nam dragi Bog dā da po ovoj svetkovini znamo reći: „Isuse blaga i ponizna srce, učini srce moje po srcu svome.“