Župa sv. Jakova ap. i grad Opatija proslavili blagdan svog nebeskog zaštitnika i Dan grada

Župa sv. Jakova ap. i grad Opatija u nedjelju 25. srpnja proslavili su svog nebeskog zaštitnika i Dan grada. Proslavi je prethodila trodnevnica na temu „Novi život u Kristu“, a koju je predvodio p. Ivan Vinkov. Na samu svetkovinu sv. Jakova ap. svečano liturgijsko slavlje služio je riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić. Suslavili su župnik p. Ivan Tambolaš, superior isusovačkog samostana u Opatiji p. Mirko Nikolić te mnogobrojni svećenici. Proslavi je nazočio gradonačelnik Opatije Fernando Kirigin sa zamjenicom Kristinom Đukić.

U propovijedi nadahnutoj pročitanim svetopisamskim tekstovima, kao i životom sv. Jakova ap. mons. Uzinić je poručio da nam sveci ne smiju biti samo zagovornici, nego nam moraju biti uzor i znak mogućnosti za svakog od nas kako postati svet. Sveci su pokazatelji da je to moguće, ali i kako je to moguće ostvariti. U tom duhu mons. Uzinić je istaknuo dvije karakteristike sv. Jakova prema kojima nam ovaj svetac treba, ali i ne treba biti primjer na našem životnom hodu prema svetosti.

Kao negativan primjer naveo je sv. Jakova kao ambicioznog čovjeka koji teži isticanju sebe. Zbog te ambicioznosti dobio je nadimak ‘sin groma’ jer je druge u početku gledao ‘s visoka’, a u zapisima sv. Luke evanđeliste pronalaze se i elementi grubosti sv. Jakova prema drugima. Sveti Luka navodi prispodobu kada su apostoli prolazili Samarijom koja nije bila naklonjena židovskom narodu,  Jakov i njegov brat Isusa savjetuju da pošalje groma da je spali. Isus ih zbog toga prekorava, piše evanđelist Luka. To isticanje sebe i traženje za sebe boljeg položaja je ono što opisuje prvotnog Jakova, no Evanđelje se nastavlja govorom kako u zajedništvu apostola treba vladati druga logika – sebe ne stavljati na prvo mjesto. Isus služenje stavlja kao primjer. „Mi smo glinene posude kojima se svašta može dogoditi, ali ako se stavimo na raspolaganje služenju u ljubavi, onda smo njegovi učenici koji su usvojili Isusovu logiku. Tada sebe uzdižemo samo kako bismo drugima služili. E to je sv. Jakov kojega slavimo i koji je to postao kroz dugotrajan proces.“

Govoreći o povijesti štovanja sv. Jakova i najpoznatijeg svetišta posvećenog ovome svecu, onom u španjolskom Santiago de Compostelu, spomenuo je predaju iz 9. stoljeća i sv. Jakova koji se u jednoj bitki ukazao kao onaj koji jaše na bijelom konju s isukanim mačem.  Kao takav postao je simbol borbe za oslobođenje Španjolske od muslimanskih osvajača. Dobio je naziv Santiago Matamoros – ubojica Maura i postao onaj koji je predvodio Španjolce uz uzvik: „Sveti Jakov, naprijed Španjolska!“ Postao je onaj koji je naciju činio jakom. Mons. Uzinić u nastavku je kazao da i nas danas imponira biti jaki i moćni, osobito nama koji smo kršćani i redovito uključeni u život Crkve, župne zajednice, ali i društva. „Često smo, na žalost, pritom oni koji lako isključuju druge, koji se gledajući sebe i ističući sebe i svoje ‘biti vjernici’, ‘biti katolici’, lako postavljaju protiv onih za koje procjenjuju da nisu dovoljno dobri u Crkvi i izvan nje. Postajemo oni koji u društvenoj sferi smatraju da trebamo biti iznad drugih i biti privilegiraniji od drugih.“

Upozorio je da i danas, kao i sv. Jakov nekada, želimo trijumfalnu Crkvu, ali to nije Crkva kakvu je zamislio Isus. Papa Franjo često govori da se trebamo osloboditi ‘crkve kraljevskih dvoraca’, te da moramo biti ‘crkva poljskih bolnica’, otvorena svima, poručio je propovjednik. Sveti Jakov svojim primjerom nam to pokazuje razbijajući prvotnu sliku uzjahanog konja s mačem u ruci koji osvaja. On je onaj koji želi Crkvu, ali i nas pretvoriti u crkvu glinenih posuda – šator, Crkvu koja je ponizna jer samo takva Crkva može opstati i nastaviti svoje poslanje u ovom vremenu, zaključio je mons. Uzinić.

Na kraju misnog slavlja, a zbog epidemioloških mjera uzrokovanih pandemijom koronavirusa, izostala je tradicionalna procesija gradskim ulicama.