Srce Isusovo i pogled na njega otkriva kakvo treba biti naše srce

siU petak 11. lipnja proslavljena je svetkovina Presvetog Srca Isusova i Dan Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Svečano euharistijsko slavlje u kapeli Kuće matice ove jedine riječke autohtone družbe predvodio je riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić.

Pozdravnu riječ nadbiskupu, svećenicima i vjernicima uputila je vrhovna predstojnica Družbe i postulatorica kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, č. M. Dobroslava Mlakić. Objasnila je razloge zašto se svetkovina Presvetog Srca Isusova slavi kao Dan Družbe rekavši da je utemeljiteljica, Majka Marija Krucifiksa Kozulić, stavila Družbu pod posebnu zaštitu Presvetog Srca Isusova, a i sama je djelovala iz spoznaje Božje ljubavi, odnosno da je Bog – Ljubav. Tu Božju ljubav prenosila je svijetom svojim životom i djelom, a posebno prema djeci i mladeži, rekla je č. M. Mlakić.

websiNadbiskup je na početku uputio čestitke sestrama na Danu Družbe te okupljene upoznao s poviješću štovanja ove svetkovine. Nije se oduvijek istim intenzitetom slavila, nego tek nakon 17. stoljeća i zahvaljujući viđenjima sv. Marie Margarete Alacoque. Kasnije, Drugi vatikanski sabor mnoge je objave i pučke pobožnosti počeo gledati u drugom svjetlu pa i blagdan Presvetog Srca Isusova kada naglasak nije više bio na objavama kakve je imala Alacoque, nego na onome na što je i Riječka Majka stavljala naglasak – promatranje tog otajstva srca probodenog iz ljubavi u svjetlu Božje riječi, rekao je mons. Uzinić. Presveto Srce Isusovo kao blagdan i otajstvo svoj temelj nalazi u Božjoj riječi, no za razliku od drugih blagdana, ovo otajstvo sažima sav Isusov život kao i odnos kojega Bog ima prema ljudima. Zato danas slavimo znak i središte Božje strastvene ljubavi prema čovjeku koja se učinila vidljivom u Isusu iz Nazareta kojega prepoznajemo kao Krista po njegovom životu, smrti i uskrsnuću, kazao je propovjednik.

U nastavku je istaknuo da je srce je više od simbola ljubavi. Ono je središte čovjekova života i svojim značenjem zahvaća čitav ljudski života. Srce se promatra kao središte čovjekove inteligencije, prostor u kojemu čovjek donosi odluke. Semiti su mislili i odlučivali srcem i zato je važno primijetiti odnos srca kao simbola i Božjeg odnosa prema nama jer kroz taj odnos otkrivamo Božje srce. U semitskom kulturnom kontekstu, srce kao središte misli i odluka može se primijeniti i na Boga jer Bog u Svetom pismu odlučuje srcem, misli srcem i ljubi srcem. Njegovo srce u odnosu na čovjeka je ushićeno, a ponekad i ožalošćeno, pojasnio je riječki nadbiskup koadjutor. Kao primjer naveo je pročitani tekst iz liturgije dana (Hoš 11, 1.3-4.8c-9) koji svjedoči o Božjoj zainteresiranosti za ljude. To je Bog koji se raduje kada se ljudi raduju i žalostan je kada ga ljudi napuste i uzrokuju svoju propast. Bog nikada ne odustaje od ljudi i povijest spasenja jest povijest Božjeg neodustajanja od čovjeka. Vrhunac te Božje ljubavi prema čovjeku dogodio se u Isusu iz Nazareta o čijem srcu se do tada moglo čuti samo po prorocima i pričama. U Isusu je sve što su ljudi čuli, postalo stvarno. Božja ljubav postala je opipljiva i prisutna. Srce probodeno kopljem iz kojega je potekla krv i voda, simboli su sakramenata, a osobito krštenja i Euharistije koji su nam ostali trajni spomen Božje ljubavi prema nama. Ono je simbol i Duha Svetoga iz kojega je rođena Crkva, istaknuo je mons. Uzinić.

U simbolu srca sadržan je cijeli Isus i sve što je činio. U njemu smo upoznali Boga koji ima suosjećajno i milosrdno srce. Boga koji oprašta i koji se ne vodi računicom, nego ljubavlju. On nije bog filozofa i neki daleki bog. On je Bog izbjeglica, prognanika, Bog s poniznim srcem, srcem kojim se smije, ali i plače. Na Isusovo srce možemo, poput ljubljenog učenika u dvorani Posljednje večere, nasloniti glavu, ali i to je srce koje je umrlo iz ljubavi prema nama. Bilo je probodeno i otvoreno, ne da bi nam prigovaralo, nego kako bi nas ispunilo Duhom Svetim i nahranilo njegovom stvarnom prisutnošću u prilikama kruha i vina. Štovati Presveto Srce obvezuje, poručio je mons. Uzinić.

websi1Zaključujući propovijed istaknuo je preduvjet za moći spoznati Boga – biti otvoreni Bogu i biti dotaknuti Njegovom ljubavlju. Samo onaj koji ljubi može shvatiti Boga koji je ljubav, rekao je riječki nadbiskup koadjutor dodajući da u Presvetom Božjem srcu otkrivamo Božju ljubav koja nema granica i interesa, osim interesa za naše dobro i naše spasenje. Istovremeno otkrivamo našu zadaću i poslanje koje bismo trebali težiti činiti kao oni koji su spoznali da ih Bog ljubi. To je spoznaja da po ljubavi koja je po nama razlivena i mi ljubimo. Isto je činila Riječka Majka koja je bila žena svoga vremena i srca, osjetljiva za potrebe bližnjega i potrebe svoga vremena, grada i naroda. Prepoznala je žeđ za Bogom i kruhom u svom gradu. To je put koji se i nama treba dogoditi. Božja ljubav mora nas promijeniti i naše srce raširiti. Srce Isusovo i pogled na njega otkriva kakvo treba biti naše srce u odnosu prema Bogu i bližnjima, a osobito onima u potrebi kojima smo poslani ljubiti ih po uzoru na Krista koji nas je svim srcem ljubio do kraja, zaključio je mons. Uzinić.

Na kraju Euharistije, nadbiskup je predmolio klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i molitvu Presvetom Srcu Isusovom službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić.

Skip to content