Prvi pohod mons. Mate Uzinića župama Krasica i Praputnjak
Kategorija:
Vijesti

Riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić pohodio je u petak 26. i nedjelju 28. studenog župe Praputnjak i Krasica. U Prautnjaku se susreo sa sestrama milosrdnicama,  župnim suradnicima, članovima župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća te članovima crkvenog zbora. U obje župe pohodio je obiletelji i bolesnike, kao i predvodio misna slavlja u župnim crkvama u suslavlju sa župnikom vlč. Marinkom Kajićem. Pod misom u Krasici dogodilo se i krštenje sada najmlađeg člana ove župne zajednice.

Govoreći o prvoj nedjelji došašća, koja je početak priprave za svetkovinu Božića, istaknuo je da svoj pogled usmjerimo ne samo u iščekivanje prvog dolaska Isusa, neko i onom drugom – konačnom Isusovom dolasku. U kontekstu pogleda unatrag na povijest spasenja u priprave za Božić koji je naše ‘sada’, kao i iščekivanja onog konačnog Kristovog dolaska koje će biti naše ‘sutra’, pogled usmjerimo prema događaju u povijesti koji se već dogodio, odnosno Bog nas je u Isus već spasio. ‘Krist je onaj koji spašava’, kaže Papa mladima u apostolskoj pobudnici „Krist živi“. Važna je to poruka jer se previše oslanjamo na sebe i svoje snage, a vidimo da nismo dovoljno snažni i spospbni zbog čega padamo i u životu neuspjevamo, poručio je mons. Uzinić. „Važno je otkriti da nas Krist spašava i nikada nas ne ostavlja. Zainteresiran je za naše spasenje. No, to nije dovoljno. Da bi to spasenje koje nam je on osigurao svojim utjelovljenjem u povijesti spasenja dogodilo, potrebno je da na ono što je Isus učinio i mi damo svoj pristanak.“ Bog nam u Isus nudi spasenje, ali On nas ne prisiljava da budemo spašeni. Stvorio nas je slobodne. Kuca na vrata našeg srca, ali to naše srce se može otvoriti samo iznutra. Zato je važno primijetiti da naše spasenje ne ovisi samo o onome  ‘jučer’ što je Isus učinio, nego naše spasenje dijelom ovisi o nama – o našem ‘danas’ i onome što činimo kako bismo potvrdili da smo Isusovi sinovi i kćeri. Važno je da u velikim i malim stvarima, u svakodnevnim izborima koje smo dužni napraviti, pred sobom imamo Isusa i njegovo evanđelje, kazao je propovjednik. Pojasnio je da biti kršćanin u svome vremenu znači biti ono što je bio i jest Isus. Biti ono što je on činio za nas i što nastavlja ostajstveno činiti, osobito u euharistiji, braći i sestrama, potrebitima. Krist je onaj prema kojemu se trebamo usklađivati. On je na svom primjeru pokazao model prema kojemu se moramo suobličiti.

Govoreći o evanđeoskom ulomku (Lk 21,25-28.34-36) toga dana, a koji nas upozorava čega ne bi smjelo biti u našem životu – proždrljivosti, pijanstva i životnih briga, pojasnio je  da nas sve to odvaja od Isusa i spasenja. To u pitanje dovodi naše spasenje i spriječava nas Krista u potpunosti nasljedovati. Sami možemo otkriti što je to što se u našem životu i životu Crkve protivi našem spasenjuu ‘danas’. To Crkva sinodalnim hodom koji je započeo, želi sada otkriti. U tom procesu trebamo otkriti što je to na što trebamo obraćati pozornost i što je potrebno mijenjati. Taj proces treba se događati i u svakodnevnom ispitu savjesti, rekao je propovjednik. „Pozvani smo kao kršćani svakodnevno stati pred Gospodina i zapitati se u kojoj mjeri je naš dan sličio Isusu i onom poslanju koje nam je on zadao u konkretnim okolnostima u kojima živimo.  Koliko je ono što i na društveim mrežama pišemo, usklađeno s onim što nam je ostavio Isus Krist. Sve to je važno kako bi doista naše ‘danas’ moglo postati naše spasenje, ali i priprava za ono ‘sutra’ našeg spasenja.“

Preduvjeti tog našeg spasenja trebaju biti ispunjeni pozitivnim elementima budnosti i molitve. Budnost je ljubav i služenje braći i sestrama. Molitva je otvorenost Bogu i ta molitva ispravna je samo ako je otvorena Božjim nadahnućima koja nam omogućavaju da kroz nju otkrijemo kakvo je sada naše spasenja i iz toga crpiti izvore našeg sutrašnjeg spasenja. S tim u vezi i sinodalni proces treba biti prožet molitvom. Samo tako će Duh Sveti rasvjetliti pamet i srca te otkriti odgovore za ovo naše vrijeme i prostor, pojasnio je nadbiskup.

Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike za propitivanje onoga što će ‘donijeti’ kada budu stali pred Sina Čovječjega. Puno puta opterećujemo se nepotrebnim teretima. Posmrtna haljina nema džepove i pred Gospodina možemo ponijeti samo ljubav koju smo darovali. Nije dovoljno samo ne činiti ništa loše, nego je potrebno činiti i dobro. Krist kojega ćemo u slavi vidjeti, jest Krist  evanđelja, milosrdni Isus koji nas ljubi do kraja. Ne smijemo imati strah od Boga. Bog nas ljubi i jedino ako smo oslobođeni tog straha, možemo se uvijek Bogu vratiti. To je utješna poruka nade nama koji vjerujemo u Isusa. „Josip Stadler, sluga Božji, je poručio da se Bog htio učiniti djetetom kako ga se nitko ne bi bojao i kako bi ga svi mogli ljubiti. To je Isus evanđelja i njega trebamo otkrivati iz nedjelje u nedjelju. Zato je važno nedjeljom ići na misu jer pratimo Gospodina. Ulazimo u njegovu školu i družimo se s njime.“ Mons. Uzinić na kraju je vjernicima zaželio blagoslovjeno vrijeme došašća.

Skip to content