Isus je umro po nečovječjem zakonu, da bi promulgirao Božji zakon pravednosti, istine i ljubavi.
Kategorija:
Vijesti

web1Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio obrede Velikoga petka u katedrali sv. Vida

Nitko kao Isusova Majka Marija i njegov ljubljeni učenik Ivan nije tako duboko i cjelovito shvatio i proživio Isusovu muku i smrtnu borbu, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić predodeći 2. travnja obrede Velikoga petka u katedrali sv. Vida u Rijeci. Krist ih je povjerio jedno drugome rekavši: „Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: Evo ti majke!“ I od toga časa učenik je uze k sebi.“ (Iv 19, 25-27). Apostol i evanđelist Ivan tu je predstavnik Crkve. To znači da je Isus posredstvom Ivana povjerio svoju Majku cijeloj Crkvi, tj. svim svojim učenicima koji će ga tijekom povijesti, sve do kraja vremena, vjerno nasljedovati i njegovu Radosnu vijest naviještati svim ljudima. Kao što je bila neraskidivo povezana s Njime, tako će do kraja ostati povezana sa zajednicom njegovih učenika, tj. s Crkvom. To znači: Gdje je Isus, tu je Marija i s njome Crkva koja je zajednica njegovih vjernih učenika, poručio je riječki nadbiskup.
2“Umirući na križu, Isus nam potpuno dariva ne samo sebe nego i svoju Majku, i time pokazuje koliko je njegova ljubav prema nama velika, zapravo beskrajna. Ako to znamo, razumljivo nam je zašto Marija s tolikom ljubavi i majčinskom brigom neprestano prati Crkvu, zajednicu učenika njezina božanskog Sina, na njezinu povijesnom putu. I kao što se On na Golgoti posve žrtvovao za nas i naše spasenje, tako se i Marija od trenutka kada ju je povjerio učeniku Ivanu za Majku, ne prestaje majčinski brinuti za Crkvu.” O tome svjedoče bezbrojna njezina ukazanja i čuda koja su se dogodila po njezinu zagovoru i zbog toga i o Mariji, Isusovoj i našoj Majci, možemo isto reći što je Isus rekao o sebi: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 19), rekao je mons. Devčić.
“Po njezinoj ljubavi, nježnosti i brizi za svakog člana Crkve, Crkva ne samo nalikuje velikoj obitelji nego to stvarno jest do te mjere da bi, kad bi izgubila majčinsko srce, prestala biti Božja obitelj. Zbog toga u isticanju Marijine uloge u Crkvi ne možemo nikada pretjerati, kao što ne možemo nikada pretjerati o isticanju važnosti majčinske uloge u svakoj ljudskoj obitelji.”

 

3Uz Marijinu podršku Isus je hrabar i postojan u izvršenju volje svoga nebeskoga Oca. Iako ga bičuju, krune trnovom krunom, pljuju po njemu i svakojako ga ponižavaju i izruguju, ne mogu ga slomiti. Od početka do kraja Isus je gospodar situacije o čemu svjedoči Ivanov prikaz njegove muke koji obiluju izričajima koji pokazuju da je Isus slobodno prihvaća muku i iz poslušnosti prema svome Ocu nebeskom i iz milosrdne ljubavi prema nama, koji smo se odmetnuli od svoga Stvoritelja, ide u smrt. Zbog toga u svemu što mu se tijekom osude i razapinjanja na križ događa, on nastupa kao onaj koji je slobodan i ima vlast, a ne kao prestrašeni zarobljenik i osuđenik. Jasno pokazuje da mu nitko, pa ni moćni Poncije Pilat, ni proračunati židovski učitelji, ne bi mogli oduzeti života, kad on na to ne bi pristao. Zato sam predaje svoj duh. U nastavku je još jednom podsjetio podsjetio na trenutak kada Isus vidjevši majku i pokraj nje učenika koga je ljubio, govori majci: „Ženo, evo ti sina!“, a učeniku: „Evo ti majke.“ Evanđelist Ivan je zabilježio: „I od toga časa učenik je uze k sebi“ (Iv 19, 26-27). Ovim jednostavnim riječima Isus nam otkriva svoju volju i vraća nas na Pilatove riječi: „Evo čovjeka!“ (Iv 19, 5), na koje su, kad su ih čuli, glavari svećenički i sluge povikali: „Raspni, raspni!“ A kad im je Pilat odgovorio neka ga oni raspnu, jer on na njemu ne nalazi nikakve krivice, oni su mu odgovorili: „Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim“ (Iv 19, 7).

Tu se, braćo i sestre, susrećemo s nakaradnošću ljudskih zakona koji svojom formalnošću, ne mareći za bit stvari, osuđuju i ubijaju. To je zakon ljudski, a ne Božji. Božji zakon je zakon ljubavi, zakon oproštenja i pomirenja, zakon Duha, a ne slova koje ubija, poručio je mons. Devčić. “Prihvativši da bude osuđen i raspet po ljudskom zakonu, iako nikakve krivice na sebi nije imao, Isus je raskrinkao lažne, nečovječna ljudske zakone i suprotstavio im Božji zakon istine, ljubavi i pravde. Umro je po nečovječjem zakonu, da bi promulgirao Božji zakon pravednosti, istine i ljubavi. Time je dao primjer i poticaj svima nama, da se ne mirimo s nepravednim zakonima, zakonima koji nisu u skladu s Božjim zakonom istine, pravednosti i ljubavi, koji nisu slovo koje ubija nego duh koji oživljava.” Zaključujući propovijed istaknuo je da je Isus umro kao žrtva takvog bezbožnog zakona, da bi nam otvorio um i srce za zakon Duha, koji ne ubija nego oživljuje i obnavlja; koji nije zakon odmazde, nego zakon opraštanja i ljubavi.

Na kraju mise vjernike je potaknuo da u ovim svetim danima priprave za poslavu Uskrsa, u godini koja je obilježena potresima i pandemijom koronavirusa, postanu uskrsnu svjetlo. Mnogi su izgubili svoje najmilije, mnogi leže u bolnicama ili se bore s drugim poteškoćama i moramo ih nositi u svojim molitvama da s pouzdanjem u Gospodina nose svoj križ, rekao je riječki nadbiskup.

Uz nadbiskupa Devčića u obredima su sudjelovali vlč. Mario Gerić, rektor Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.” i đakon Luka Klarica. S obzirom na važeće epidemiološke mjere i ograničen broj vjernika koji su mogli biti u riječkoj prvostolnici, obredi Velikoga petka mogli su se pratiti u izravnom prijenosu na Facebook stranici i Youtube kanalu Riječke nadbiskupije.

Skip to content