Franko Gržičić, Josip Mijoč i Ivan Seletković zaređeni za đakone

Franko Gržičić, Josip Mijoč i Ivan Seletković novi su đakoni Riječke nadbiskupije te su tako zakoračili na posljednju stepenicu koja ih dijeli od svećeničkog ređenja. Za đakone ih je u subotu 4. rujna zaredio riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić na svečanom liturgijskom slavlju u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci. Suslavili su generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović, rektor Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.” Mario Gerić, mons. Emil Svažić, don Josip Radić te mnogobrojni svećenici, a veliku kapucinsku crkvu ispunili su obitelji i prijatelji ređenika te ostali vjernici.

Ređenike je mons. Uzinić na početku podsjetio na značenje službe đakonata istaknuvši prije svega ‘služenje’. U počecima Crkve to je bilo služenje kod stolova, no danas se red đakonata veže uz trostruko služenje Božjem narodu, Crkvi. “Služenje je to u liturgiji, a vrši se pripremanjem svete žrtve, dijeljenjem Gospodnjeg tijela i krv vjernicima i popudbine umirućima, predsjedanjem molitvama, krštavanjem, prisustvovanjem i blagoslivljanjem vjenčanja i predvođenjem pogrebnih obreda. To je također služenje Božjoj riječi, evanđelju koje ćete biti pozvani i poslani svakodnevno navješćivati, u liturgiji i izvan nje, tumačiti propovijedima i poučavati vjeronaukom. Ipak, vaše osobito poslanje je služenje djelotvornom ljubavlju svima kojima vas Krist šalje, a on vas šalje svima, osobito siromasima koji su primarni razlog vašeg postojanja.” Siromahe je propovjednik istaknuo kao one koje treba prepoznati u primarnom poslanju Crkve. Apostrofirajući poruku pape Franje za Svjetski dan siromaha u kojoj stoji da su oni u središtu hoda Crkve, mons. Uzinić ređenicima je poručio da siromasi nisu samo oni koji su fizički siromašni i gladni, nego siromahe treba prepoznavati i među grešnicima, odbačenima i isključenima, onima koji su nekad prekršili zakon, odnosno onima koji su siromašni na drugačiji način. I jedni i drugi su Isusovi učenici, poručio je mons. Uzinić.

Siromasi su svi koji nas trebaju, bilo da je njihova potreba fizička, duhovna, moralna ili vjerska. To su svi oni koji se zbog nekog razloga nalaze na periferijama Crkve i društva. Ne smijemo ih s drugima osuđivati i odbacivati, a to se osobito danas tako lako događa i u Crkvi, što je doista neprihvatljivo, ali i u društvu. To je nešto što kompromitira Crkvu, poručio je propovjednik. U nastavku je apostrofirao Sveticu siromaha našeg vremena –  sv. Majku Tereziju, čiji se spomendan slavi 5. rujna. “Ona je s pravom govorila da oni koji osuđuju ljude, nemaju ih vremena voljeti.  Ne smijemo sebi dozvoliti to licemjerje osude i odbacivanja, jer to nije ništa drugo nego licemjerje protiv kojega se Isus tako oštro borio. Moramo imati vremena za ljubav! To je naše poslanje. Zato za nas u Crkvi nema i ne smije biti isključenih. Trebamo, ako je potrebno i protiv struje, tražiti načina kako bismo sve pokušali prihvatiti i spasiti.”

Ređenicima je u nastavku istaknuo da đakoni postaju zbog drugih ljudi, a osobito zbog siromaha. “U vršenju đakonske službe za siromahe vam može pomoći svijest da su siromasi, bez obzira o kojem je siromaštvu riječ, naši bližnji, naša braća i sestre. Pred tom činjenicom, činjenicom da se radi o našoj braći i sestrama – koja znači da smo i mi mogli lako biti u njihovoj situaciji, a često i jesmo – dužni smo odbaciti sve svoje predrasude i sve obzire, sve želje za sigurnošću i sve strahove, osobito ono što će drugi ljudi reći.”

Trebate siromasima doista postati bližnji, njihova braća, oni koji im služe onako kako je to činio Isus za svoju braću i sestre, rekao je mons. Uzinić te zaključujući propovijed apostrofirao papu Franju koji u enciklici Fratelli tutti kaže da je služenje – preuzimanje odgovornosti za druge. “Upravo je to ono što je Isus učinio za svoje učenike u današnjem evanđelju. Preuzeo je odgovornost za njih i u njihovoj gladi i u njihovom zakonskom prekršaju. To je ono što on šalje od danas i vas činiti. I sve nas, Crkvu. Isus vas s nama zove i šalje služiti, odnosno preuzeti odgovornost za svoju braću i sestre, za ovu našu Riječku nadbiskupiju i sve koji s nama žive, za Crkvu, za svijet. Hrabro mu odgovorite na taj poziv. Malo prije ste rekli: Evo me. Sad mu ponovite i svoj: Hoću, s Božjom pomoću.”

Na kraju misnog slavlja u ime ređenika, emotivnu zahvalu uputio je vlč. Ivan Seletković. Prvenstveno ju je uputio Bogu za dar života, zatim riječkim nadbiskupima na očinskoj brizi i praćenju, roditeljima i rodbini, sjemenišnim poglavarima i svima koji su ih pratili na njihovom životnom putu i pomogli im prepoznati Božji poziv. Prigodne darove ređenici su na kraju primili iz ruku mons. Uzinića, a među njima i dekrete o službama koje će vršiti. Vlč. Mijoč je nedavno preuzeo službu tajnika riječkog nadbiskupa Ivana Devčića i nastavit će vršiti tu službu, dok će na službi u Župi sv. Ane na Gornjoj Vežici biti vlč. Gržičić, a vlč. Seletković u Župi sv. Antuna Padovanskog na Kantridi.