Nemojmo i mi zaspati

EA49A066-37D8-470B-B863-439DE010BD76Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
Isus je odveo svoje učenike pokazati im nešto posebno, nešto uzvišeno, Isus je svojim učenicima želio pokazati predokus one vječne slave, sjaj nebeskog Jeruzalema. I u trenutku preobraženja, u tom ključnom trenutku – učenici su pozaspali. Ova slika nam tako mnogo govori. Mi ljudi smo nerijetko slabi i bez Božje milosti obična prašina. Pa čak i oni koji misle da su veliki među nama ustvari su samo prašina bez Boga, potrebni Njegove snage, milosti i ljubavi.
Neka nam ova korizma u sabranosti i pripravnosti da i mi sebe ne zateknemo da spavamo u trenucima kada spavati ne bismo smjeli. Živimo pokoru, post, idimo na svete mise, ispovijedimo se. Tako ćemo spremni dočekati naš najveći blagdan – Uskrsnuće Isusovo po čijem Uskrsnuću smo i mi sami spašeni od vječne propasti.
Skip to content