Bog prilazi ljudima

3. C kroz godinu

Bog prilazi ljudima

Radosna vijest objavljuje (Lk 1,1–4; 4,14-21):

3. C kroz godinu

Bog prilazi ljudima

Radosna vijest objavljuje (Lk 1,1–4; 4,14-21):

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.”

 Bog nam objavljuje u bogoslužju svoju Riječ. Spasitelj uđe po svom običaju u Dan Gospodnji na bogoslužje. On je objavljen na Jordanu kod krštenja da je donositelj spasenja ljudima jer je očekivani Pomazanik, Sin ljubljeni po božanstvu, te Sluga po čovještvu – Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. On je osoba koja obdržava 3. Božju zapovijed – svetkovanja Danja Gospodnjeg. U bogoslužju je služitelj – čita iz knjige proroka. Temeljem objavljenog u knjizi sve vodi k tomu da iz knjige Svetog Pisma prepoznaju Sina i Pomazanika po djelima koja čini i po Duhu kojim je pomazan. Njegova riječ o Duhu (duhovnome) jasna je svakom tko joj daje pozornost te je vjerodostojno primi, razumije i usvoji.

Isus Nazarećanin kao Krist Pomazanik je jedincat jer nam očituje ne samo istinsku Božju bit, nego i pravu bit ljudske osobe. Napisano u Svetome Pismu i Spasiteljeva prisutnost na bogoslužju su istovjetno. DuhGospodnji na Isusu iz Nazareta pokazuje i nama da je duša ono što svakogpojedinca čini ljudskom osobom. Osobno duhovno počelo je ono što jenajnutarnjije. Duh čini da materijalno tijelo bude živa ljudska osoba. Po duhu je ljudska osoba biće koje može reći »ja« te pred Bogom i bližnjim stajati kao nezamjenjiv pojedinac. Osobu se ne može pojmiti kao duhovno biće bez prihvaćanja duha koji nadilazi tvari. Svojim zemaljskim podrijetlom mi ljudi smo povezani sa svim tvarnim bićima, a po primljenom udahnutom duhu dobili smo posebno dostojanstvo i jedincatu odgovornost biti moralni i spašeni.

Kršćanima je potreban odgoj Kristovim duhom koji će ispravljati iskrivljenu sliku osobe bez Duha Božjega. Kršćanin bez svetkovanja Kristova života po uskrsnuću nije duhovno živ. Bezboštvo ubija duhovno, dok Kristovim duhom primamo izlječenje koje nas stavlja u izvorno Božjezajedništvo kojim smo određeni da vječni život i blaženstvo svi nađemo u Bogu. Kao što nam je svima zajednički Otac Bog, tako nam je svima jedini Spasitelj ljudskosti Isus Krist da se Božjim duhom suprotstavljamo svemušto uništava kršćansko štovanje Boga i kršćansko prihvaćanje osobe.Kršćanine, spomeni se da svetkuješ Dan uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista!

msgr. Nikola Imbrišak