Bog prilazi ljudima

5. C kroz godinu

Bog prilazi ljudima – poukom i otajstvom

Radosna vijest objavljuje (Lk 5,1–11):

Dok se jednom oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.”Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Guranje naroda oko Isusa pokraj jezera objavljuje jedan vid stvarnosti i činjenica u prostoru na obali pored jezera. Guranje znači pomicanje – doći što bliže Isusu – biti uz njega. Drugi vid stvarnosti objavljuje razlog guranja naroda, pomicanja, boravka na obali – da čuju riječ Božju – da čuju Učiteljevu pouku. Treći vid stvarnosti je voda u jezeru i lađe uz obalu iz kojih su izišli ribari te ispiru mreže nakon ribarenja. Četvrti vid stvarnosti je Učitelj koji je ušao u Šimunovu lađu i zamoli ga da malo otisne od obale. Isus je sjeo te iz lađe poučava mnoštvo. Uprisutnio jepouku u prostoru na obali.

Biti na obali znači biti na čvrstom tlu, biti na sigurnom. Dok biti u lađi na vodi znak je zbilje kojom se ne može uvijek upravljati. Ona je izvan dohvata ljudske moći. Biti izloženi i vjetru, i valovima, ljuljati se, biti na manje čvrstom i manje sigurnom prostoru. Narod je čeznuo za Učiteljem i Božjom poukom. Isus im je bliz, ali ne boravi na istome tlu kao i oni. Učitelj im je blizak, a opet uporište ima drugdje, ne na kopnu, nego u lađi koja postaje slika zajednice vjernika u kršćanskom životu. U svakom ovom vidu susreta sa Spasiteljem objavljenom u evanđelju – treba svaki vjernik spoznati svoje mjesto u svome kršćanskom životu. Evanđelje nam pomaže odgovoriti samom sebi na pitanje: koje i kakvo mjesto Spasitelj mi pruža u susretu s njime?

Nakon pouke narodu Spasitelj se okreće vlasniku lađe Šimunu koji treba postati Petar. Prije pouke narodu zamolio je vlasnika da otisne od obale, a nakon pouke naređuje mu ribarenje u vrijeme kad se ne lovi ribu. Šimun Petar priznaje noćni trud ribarenja bez ulova, te ispovijeda vjeru u Spasitelja: »ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Ovaj vid Petrova ponašanja objava je nama – promijeniti se na Božju riječ, uskladiti svoje ponašanje s Božjom ponudom primljenom u svakom susretu sa Spasiteljem.Spasiteljev poziv Petru: »Ne boj se« upućen je danas svakome u bogoslužju, da budemo zajednica koja sluša riječ spasenja i prihvaća je.

msgr. Nikola Imbrišak