Vjerujte evanđelju

3. B kroz godinu
»Približilo se Božje uređenje – vjerujte evanđelju«

Radosna vijest objavljuje (Mk 1,14-20):
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!”
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Ivan Krstitelj je objavio Spasitelja. Pošto je Ivan maknut – Spasitelj nastavlja objavu spasenja svojim ponašanjem, postupcima i govorom. Objava spasenja kroz bogoslužje je objava o Spasitelju. Svojim ponašanjem, govorima i postupcima Spasitelj nas pokreće da vjerujemo, da budemo kršćani »od glave do pete«.

Približilo se, znači na dohvat je svakome: Božje uređenje, Božji poredak, Božje kraljevstvo. Ova prva riječ zove na preispitivanje sebe. Sili me preispitati svoje mišljenje jesam li blizu Kristovu spasenju ili sam daleko od Krista Spasitelja i od njegove tvrdnje koju objavljuje. Jesam li sa Spasiteljem ili sam sam.
Na bogoslužju nisam sam. Pored mene su i drugi i među nama je Spasitelj koji je kao i svi drugi jedinstven i nezamjenjiv, koji ima svoj „ja“. Kršćanin treba uvidjeti njegov ja, njegovu osobu, umjesto očekivati nešto što će biti samo meni korisno ili samo meni poželjno. Nedjeljno bogoslužje jamči kršćaninu: „neću biti sam, bit ću sa Spasiteljem, bit ću u njegovoj blizini“. To se zove obraćenje, druga riječ današnje objave. Osoba bližnjeg prestaje biti predmet osjećajne koristi. Spasitelj postaje zbiljskom osobom kao i ja sam, ali drugi, sa svojim spasonosnim poslanjem. Tada vidim da je jedini način da ga upoznam kakav on jest u tome da se spustim u njegovu blizinu, da se pouzdam, da vjerujem. Ta vjera u drugoga nije niži nego viši oblik znanja.

To je jedini način da upoznam veliku stvar na svijetu: osobu drugoga, tj. osobu svoga Spasitelja. To se postiže obraćenjem prema drugome tj. prema Spasitelju.
Obraćenje prema Spasitelju je »istina s povjerenjem – istinito povjerenje«. Reći »ja vjerujem u te« ne označuje nesigurnost, već spoznaju: u udivljenju, poštovanju i prihvaćanju. Biti osoba s dušom ne čini ljude slijepima, nego vidovitima. Time treća riječ danas u bogoslužju objavljena „vjerujte radosnoj vijesti“ je spasonosna onima koji ispovijedaju „ja vjerujem u te, ja ti vjerujem, moj Spasitelju“.
Priznavanjem svoje vjere Bogu i njegove blizine priznajem da je Isus doveo Boga tako blizu da ga mogu čuti i opipati. Kad smo spremni priznati da mi Spasitelj objavljuje i četvrtu riječ iz današnjeg bogoslužja »hajde za mnom«, taj poziv uprisutnjuje preko darovanih znakova kao što su sakramenti i zajedništvo njegove Crkve. Veza sa Spasiteljem nije samo nešto nevidljivo i pojedinačno. Tu je zajednica koja je Kristovo tijelo u kojoj kršćanin stvarno prihvaća Boga kao Drugoga, a ne samo kao proizvod svojih misli, želja i koristi.

msgr. Nikola Imbrišak