Umnažanje kruha

17. B kroz godinu

Čudo umnažanja kruha izaziva zanos

Radosna vijest o tome objavljuje (Iv 6,1–15):

Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

5Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.” Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.

Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Spasitelj pred velikim mnoštvom uzme – zahvali – razdijeli. Isti čin će ponoviti na posljednjoj večeri. Ovaj redoslijed čina obvezuje (uzme – zahvali – razdijeli). Spasitelj uprisutnjuje ove tri stvarnosti.

(1. stvarnost) – Mnoštvo je slijedilo Isusa jer su ga privukla znamenja koja je činio nad bolesnicima. Evanđelje nam objavljuje kako Isus poznaje ljudsku glad i skrbi da je utaži. Isus će ljudsku glad uzeti kao sliku još dublje gladi za Bogom. Onako kako im je tažio tjelesnu glad, tako će im tažiti i glad za Božjom riječju i Božjom blizinom. Kršćani su ubrzo uvidjeli da ovaj događaj umnažanja kruha upućuje i na to da Bog ima dobar odgovor i na najdublje ljudske gladi: na glad za životom = »Tko bude jeo od ovoga kruha (Tijelo), imat će život vječni«. Ova stvarnost uzeti okuplja kršćane vjernike u dan Gospodnji da slave bogoslužje Riječi s čitanjima, tumačenjem u homiliji i sveopćom molitvom.

(2. stvarnost) – Bogoslužnim znamenjem Spasitelj zahvali. Stvarnost gladi i stvarnost umnažanja kruha koji će on dati je povezivanje s Bogom ubogoslužju. Čudesno umnažanje kruhova, kad je Spasitelj izgovorio zahvalnu molitvu te razlomio kruh i po učenicima razdijelio da nahrani mnoštvo naroda, predoznačuje preobilje jedinstvenog kruha, njegove Euharistije, sakramenta Euharistije (sakramenta mise i pričesti). Euharistija izvorno znači zahvaljivanje, zahvalna molitva proizišla u bogoslužju Pracrkve iz pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Euharistijaoznačava stvarnost – sveukupno slavlje svete mise.

(3. stvarnost) – Gospodin nam upućuje usrdan poziv da ga primamo u sakramentu Euharistije – da se dijeli pričest. Da se odgovori tom pozivu treba se za tolik i tako svet trenutak pripraviti. Tko je, dakle, svjestan teškoga grijeha, treba prije nego pristupi pričesti pristupiti sakramentu Pomirenja. Ova stvarnost obvezuje vjernike da u »nedjelje i svetkovine sudjeluju u božanskoj liturgiji« i da Euharistiju prime najmanje jedanput godišnje, po mogućnosti u vazmenom vremenu i to pripravljeni sakramentom Pomirenja. Pričestiti se znači primiti samoga Krista koji se prinio za nas.

msgr. Nikola Imbrišak