Tko vrši volju Božju – pripada Kristu

0E9629EA-8563-49A5-A7C4-1C30EF11841C10. B kroz godinu

Tko vrši volju Božju – pripada Kristu Spasitelju

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 3,3035):

I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan sebe je!” I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.”

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!” Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.” Jer govorahu: “Duha nečistoga ima.”

I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: “Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!” On im odgovori: “Tko je majka moja i braća moja?” I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.”

K Isusu Nazarećaninu hrlilo je mnoštvo da čuju njegove riječi o spasenju i da vide njegova spasonosna djela. Uz mnoštvo pojavljuju seskupine koje u Isusovim poukama i djelima ne prepoznaju ništa Božjeg, pa žive u uvjerenju da se Isus služi sotonskim ili đavolskim silama. O ovome čitamo evanđelje kao radosnu vijest kako bismo bili svjesni svega što je Isus jednom činio i rekao. Slušamo evanđelje kao radosnu vijest kako bismo razumjeli Isusa Spasitelja, a ne kako bismo nešto saznali ili znali što se njemu ili oko njega događalo. Slušamo evanđelje svjesno s razumijevanjem da bi Spasiteljeva riječ iz njegova srca ulazila u naša srca. Da bi njegova živa riječ oblikovala naš život tako da budemo spašenici Božji, trebamo istinito s povjerenjem primati Božje spasenje.

Spasitelj svoj nauk, svoje riječi, svoja djela razjašnjava primjerima iz prispodoba. On je razjasnio čovječanstvu: tko Boga ne prihvaća, tko Boga niječe, tko se Boga odriče, upada pod vlast sotone, ponaša se sotonski. Premda Boga ne priznaju, sotonu ne spominju, ipak sve Božje sotoniziraju i proklinju. Kao što je Spasitelj poslan od Oca da nas smrću i uskrsnućem oslobodi od vlasti Sotonine i prenese u kraljevstvo spašenih, te da to naviještano djelo spasenja izvršujemo sakramentima i molitvom.

Od sakramenta krštenja pa nadalje kršćani se odriču sotone, svih djela njegovih, svega zavođenja njegova, kako bi istinito ispovijedali vjeru u Boga i njegovo djelo spasenja. Kršćani ne propuštaju svetkovati dan Gospodnji, ne propuštaju molitvu Očenaša u kojoj je zadnja prošnja Ocu našem također Isusova molitva – »Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga«. Svoje razjašnjavanje Spasitelj je zaključio pozivajući na življenje volje Božje: »Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.« Time je proglasio kako prihvaća svakoga koji istinito vjeruje Bogu življenjem djela spasenja, a ujedno sve odvraća da ne žive bezbožno jer je njihovo ponašanje sotonsko.

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content