Tko nije protiv nas, za nas je!

​26. B kroz godinu

Spasitelj: »Tko nije protiv nas, za nas je.«

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 9,38-43.45.47-48):

Ivan reče Isusu: “Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.” A Isus reče: “Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.” “Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.” Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.” “Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.”

 Isus poučava i odgaja svoje nizom kratkih pouka u kojima odzvanjaju riječi: »Tko nije protiv nas, za nas je.« Ta rečenica izražava prihvaćanjeonoga tko se ne protivi Isusu Kristu. Treba ga prihvaćati kao spremnog na suradnju u djelu spasenja. Međutim tko ne živi Božje zapovijedi, ne živi sakramente, on je protiv Spasitelja.

Isus poučava i odgaja gestom. Uzima dijete, postavi ga u sredinu, zagrli i objavljuje: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« Prošle je nedjelje započeta ove se nedjelje nastavlja pouka odgajanja primjeromdjeteta. U Spasiteljevu odgoju po evanđelju prepoznatljiva je vjera u Boga »koji hoće da se svi ljudi spase«. Stoga Isus u nastavku govori o problemu sablazni.

Sablazan je stav ili ponašanje koje druge navodi na zlo. Tko sablažnjava, postaje bližnjemu napasnik. Nasrće na krjepost i čestitost; može bližnjeg uvući u duhovnu smrt. Sablazan je teški grijeh ako onaj tko je izaziva djelom ili propustom hotimice navodi druge na veliko zlo.

Sablazan je Kristu Spasitelju nadahnula ovo prokletstvo: »Tko sablazni jednoga od ovih najmanjih (…) bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku«. Sablazan je teška kad je uzrokuju oni koji su po naravi ili po službi dužni druge učiti i odgajati. Isus takvima savjetuje odreći se tjelesne grješnosti, te ući u život i kraljevstvo Božje, nego sa sablažnjivim tijelom biti bačen u pakao.

Osoba koja odsijeca grješne udove svoga tijela zapravo postaje cjelovita, spašena jer izmiče zamki podvojenosti koja vodi u propast. Odsijecanjem grešnosti postaje se osoba na svome mjestu, ulazi se u život dostojan Krista, postaje se odgojen kršćanin, odgojen za Krista Spasitelja.

msgr. Nikola Imbrišak