Sve će privući k sebi

14F92DA9-F30B-4CCA-8A05-7F45098F2A0Akorizmena B5
Uzdignuti sa zemlje – sve će privući k sebi

Radosna vijest o tome objavljuje (Iv 12,20-33):

Među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.
Isus im odgovori: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!”
Uto dođe glas s neba: “Proslavio sam i opet ću proslaviti!” Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: “Zagrmjelo je!” Drugi govorahu: “Anđeo mu je zborio.” Isus na to reče: “Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Spasitelj ima jasno stajalište o svome umiranju i o spasenju ljudi. Jasno o tome govori i u skladu s naviještenim on se ponaša. Stojimo pred naviještenim naukom Isusa Nazarećanina o onome 1. kako će skončati njegov ovozemaljski život. To je danas svima jasno kako je Spasitelj bio razapet na križ, kako je skončao njegov život čovjeka. No, ono 2. što znači čovječanstvu takav svršetak Otkupiteljeva života po navještaju: »došao je čas da se proslavi Sin«; te »kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi«?

Da razumijemo značenje navještaja potrebna nam je Spasiteljeva jasnoća iz zrna.
Usporedbom o pšeničnom zrnu Spasitelj pokazuje dva smjera. Prvi je silazni: sjeme koje pada u zemlju da umre; drugi je uzlazni: podizanje sa zemlje iz zrna koje umire da proklija i uzraste. Oba su smjera plod sebedarja (posvemašnjeg darivanja) koje donosi obilan rod. To je objava dara života. Proslava u vječnosti veže se uz predanje vlastita života. Onaj tko ljude nauči žrtvovati se iz dana u dan za drugoga, umirati iz ljubavi, taj će nas uistinu naučiti živjeti.

Darivanje vlastitoga života nije izdvojen čin. To je vrhunac procesa sebedarja i pečat koji pokazuje u što se vjeruje, što se slijedi, koje su vrijednosti u svakodnevici. Premda u pojedinim životima ta zadnja karika umiranja može djelovati zastrašujuće, za one koji žive kršćanski (samozatajno, nesebično) koji žive primajući hranu kruha života, zalog Kristova umiranja je zadnji pokazatelj neumrlosti života sasvim prirodan. On nije odstupanje, nego zahvalno pristupanje. To čine ljudi posvećeni svomu pozivu, iz dana u dan, od roditeljske ljubavi do vršenja povjerenih (profesionalnih) dužnosti.
Očito je da se ne radi o nekome gubitku. Isus govori da je to dovođenje života do ostvarenosti. Strah od gubljenja života, točnije rečeno strah od istinskoga življenja života velika je zaprjeka za radovati se vječnomu životu. Isus nas oslobađa od zagledanosti u strah, odmiče nam pogled od onoga što plaši – da bismo gledali Oca.

Msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content