Susret Isusa i slijepca

​30. B kroz godinu

Iz susreta sa Spasiteljem učiti vjerovati

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 10,46-52):

Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!” Mnogi ga ušutkivali, ali on još jače vikaše: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

Isus se zaustavi i reče: “Pozovite ga!” I pozovu slijepca sokoleći ga: “Ustani! Zove te!” On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu reče: “Učitelju moj, da progledam.” Isus će mu: “Idi, vjera te tvoja spasila!” I on odmah progleda i uputi se za njim.

Slijepac u danas čitanom evanđelju nije osoba koja se miri sa svojom sudbinom – biti slijepi prosjak. On traži izlaz vapajem, vikanjem, molitvom: »Isuse, smiluj mi se!« Njegova je molitva glasna i javna. Vjeruje u mogućnost spasenja. Vapije još jače: »Isuse, smiluj mi se!.«Molitva mu je uslišana. Izliječen je Spasiteljevom objavom: »Vjera te tvoja spasila.« Progledao je. Mijenja mu se dotadašnji život prosjaka, te seupućuje za Spasiteljem.

Molitva osobe u potrebi izrečena Spasitelju i susret sa Spasiteljem ima važnu poruku i nama danas. Neki su suputnici slijepca, osobu u potrebi,ušutkivali dok je vikao i molio. Njihov postupak odražava njihovu pomirenost sa stanjem u kojem se nalazila osoba u potrebi, ali i sa stanjem vlastitog ponašanja. Smatrali su da stanje slijepog prosjaka nije moguće promijeniti.

Spasitelj prvo mijenja stanje u mnoštvu koje ga prati. Obraća se izravnoonima koji su ušutkivali slijepca u njegovu vapaju, u njegovoj molitvi: Spasitelj progovara: »Pozovite ga!« Mnoštvo je poslušalo Spasitelja. Promijenili su se. Umjesto ušutkivanja, zovu slijepca i sokole ga: »Ustani, zove te!« Osobe u mnoštvu poslušale su Spasiteljev zov. Stavljaju se u službu osobi u potrebi onako kako ih je sam Spasitelj svojom zapovijedi promijenio i poučio.

Ono što je Spasitelj doviknuo mnoštvu, a što ih je promijenilo u njihovu ponašanju prema osobi u potrebi, to je poruka i kršćanima u crkvi, i krštenima izvan crkve, te poruka cijelom čovječanstvu. On zove svakoga na susret da se u susretu s njim dogodi spasenje. On očekuje promjenu ponašanja – prestati ušutkivati one što vapiju, već ih pozvati da dođu.

Nakon promjene ponašanja mnoštva obraća se Spasitelj osobi u potrebi, slijepcu koji je molio, skočio i došao, neka izreče: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac svojim traženjem »da progledam« nada se u promjenu svoga života. Vidjeti i promatrati situaciju oko sebe. Otvoriti oči i shvatiti svoje mogućnosti prestanka biti prosjak. Doći k svijesti o sebi, o ljudima i svijetu oko sebe. Progledati.

Na kraju Spasitelj objavljuje snagu mijenjanja i izlječenja: »vjera te tvoja spasila.« Time Spasitelj objavljuje vjeru kao početak duhovnog djelovanja molitve upućene Bogu. Vjera je nužan uvjet za primanje progledati. Bog spašava, ali je vjera neizostavna budući da izražava ljudsku raspoloživost kojom dopuštamo spasiti se. Molitva vjere, jedine osobe u mnoštvu, makar ta osoba bila bespomoćna, pokazuje da Božje izlječenje nije samo poboljšanje tjelesnog stanja, nego preobrazba života i osobe i zajednice – progledati.

Vjerom se uputiti k Spasitelju, vjerom biti sa Spasiteljem, vjerom primiti spasenje događa se samo kod onih koji su voljni promijeniti se, obratiti se, popraviti se kako nas nadahnjuje zborna molitva mise: »daj da rastemo u vjeri … da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš.

msgr. Nikola Imbrišak