Propovijedati obraćenje

15. B kroz godinu

Spasitelj šalje – propovijedati obraćenje

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 6,7-13):

Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca u pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: “Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.” Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. Spasitelj ne samo da sudjeluje u bogoslužju vjernika, on svojim učenicima daje bogoslužne naputke. Učenici prihvaćaju poslanje i čine: »Propovijedali su obraćenje, izgonili su zloduhe, nemoćnike su mazaliuljem.«

Tako je i danas u bogoslužju kršćana. Na prvo mjesto dolazi navještaj Spasiteljeve radosne vijesti (evanđelja), zatim odreći se zloduha (grijeha), činiti djelo spasenja (činiti sakrament).

Zašto se Isus toliko zanimao za nemoćne i bolesnike?

Spasitelj je došao da očituje Božju brigu i učini je vidljivom. To je činio baš tamo gdje se osjećamo posebno ugroženi: u slabosti našega tijela, u bolesti, u starosti. Bog hoće da vjerom prihvaćamo svoje bližnje. Napose kad su ugroženi, nemoćni, bolesni ili stari. Nitko tko vjeruje u Krista ne može se osjećati isključenim iz te odgovornosti koja proizlazi iz sakramenta pripadnosti Kristu, biti kršćanin.

Isus je pokazao Božji poredak i hoće da ga prepoznamo “u najmanjoj braći” i najslabijoj. Stoga je Spasitelj brigu za bolesnike odredio svojim učenicima kao središnju zadaću. Naredio im je: “Bolesne liječite!” i obećao im božansku vlast: “U moje će ime izgoniti zloduhe… na bolesnike će polagati ruke i bit će im dobro!” Kao bitna oznaka kršćanstva uvijek je stajala središnja briga za stare, bolesne i potrebne.

Kome je namijenjen sakrament bolesničkoga pomazanja?

Svakom vjerniku kada se nalazi u tešku zdravstvenomu stanju.Bolesničko se pomazanje može tijekom života primiti više puta. Osobito prije podvrgavanja teškoj operaciji, te u teškoj bolesti i starosti. Kršćani koji ne mare da se bolesnima i starima omogući primanje sakramenata – vidljivo označava da je kršćanska vjera u njima mrtva. Kršćanima koji ne mare za bogoslužje potrebno je propovijedati obraćenje; koji ne brinu za starije i bolesne potrebno je propovijedati obraćenje i objaviti molitvu podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja:

»Po ovome svetom pomazanju i po svojemu preblagom milosrđu neka ti Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne. … Neka te oslobođena od grijeha spasi i milostivo pridigne.«

msgr. Nikola Imbrišak