Prihvatiti radi spasenja

31. B kroz godinu

Kršćansko ponašanje prihvatiti radi spasenja

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 12,28b–34):

Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?”

Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!” “Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.”

Nato će mu pismoznanac: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.”

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Čemu služi pitati Krista Spasitelja? Ljudi teže za srećom ne samo tijelom, nego i duhom. Ispravno je sretan onaj koji ispuni poziv na blaženstvo i duhom. Postavljanjem pitanja drugima traži se od njih pomoć, razjašnjene. Pitanjem Kristu Spasitelju očituje se potreba Božjeg spasenja.

Čemu služi znati redoslijed po važnosti i po vršenju Božjih zapovijedi i zakona? Božanska nam se pomoć pruža po zapovijedima koje ravnaju naše ponašanje i po milosti koja nas duhovno podržava, jer »Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u nama i htjeti i djelovati« (usp. Fil 2,13) da se trudimo oko svoje sreće, svoga blaženstva i spasenja.

Čemu služi obdržavanje Božjih zapovijedi i zakona? Božje su zapovijedi djelo božanske Mudrosti. One su: očinska pouka i Božja pedagogija. Propisuju ljudima putove, pravila životnog ponašanja koja vode k obećanom blaženstvu; zabranjuju stranputice zla koje udaljuju od Božje istine, dobrote i njegove ljubavi.

Kršćansko ponašanje je živjeti po Božjim zapovijedima. Zapovjedi su pravila ponašanja objavljena na opće dobro. Zapovijedi i zakoni pretpostavljaju razumski poredak što ga je među stvorovima, za njihovo dobro i u vidu njihova cilja, uspostavila Stvoriteljeva svemoć, vječna istina, mudrost i dobrota. Svaki zakon i zapovijed treba pronalaziti svoju prvu i posljednju istinu u vječnom zakonu. Razum proglašuje i određuje zakon kao svojevrsno učešće u Providnosti živoga Boga, Stvoritelja i Otkupitelja svih.

Osobe kojima je čitavim bićem stalo do istine i vjerodostojnostiprihvaćaju Božje zapovijedi. Čovjek među svim živim bićima može primiti od Boga zapovijedi – kao živo biće obdareno razumom, sposobno spoznavati i razlučivati, uređivati svoje ponašanje služeći se svojom slobodom i svojim razumom u poučljivu posluhu onome koji mu je sve povjerio.

Je li kršćanima Isus iz Nazareta vjerodostojni Spasitelj općeg dobra?Spasiteljev odgovor je po istini. Ne dovodi u zabludu, u stranputicu. Prihvatljiv je razumom. Moralan je jer u samom Kristu nalazi svoju puninu i svoje jedinstvo (uključuje i Boga i bližnjega). Spasitelj je kao osoba put savršenstva. On je izvršenje zapovijedi jer samo on naučava i daje pravednost Božju: »Dovršetak zakona je Krist – na spasenje svakomu koji vjeruje.« (Rim 10,4).

Živjeti kršćanstvo po Evanđelju čuva krštene vjernike od raskršćanjenja. Raskršćavanje osoba i zajednica je ‘zamračenje osjećaja za Boga, osjećaja za vjerno i istinito, osjećaja za Kristovo djelo spasenja’.

Neprolazna istina Kristova Evanđelja trajno zove na obraćenje, na oslobađanje od vlastite samovolje, na prihvaćanje spasonosnosti Božjih zapovijedi i življenja u zajedništvu Kristova djela radi nas ljudi i radi našega spasenja.

msgr. Nikola Imbrišak