Ozdravljenje osobe s posebnim potrebama

23. B kroz godinu

Ozdravljanje osobe s posebnim potrebama

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 7,31-37):

Vrati Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: “Effata!” – to će reći: “Otvori se!”

I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!”

Spasiteljevo djelo ozdravljanja osobe s posebnim potrebama – radi gluhoće i mucanja – učinjeno je tako da je: pogledao u nebo, uzdahnuo i rekao »Otvori se!« Ovim djelom Spasitelj objavljuje čovječanstvu – sve živi od onoga što mu je potrebno. Mi ljudi smo osobe sa životnimpotrebama, redovnim potrebama. No, među nama žive također neki koji su još i osobe s posebnim potrebama.

Važno je da mi vjernici na objavljenom Spasiteljevom djelu vidimo kako je imati povjerenje u drugoga također važna životna i osobna potreba. Vjerovanje jest imati povjerenje u drugu osobu i u ono što nam je od te druge osobe potrebno.

Čovječanstvo ima potrebu za tjednim počinkom od rada. Mi kršćani imamo tjedno nedjelju – dan odmora od rada, dan počinka. Božja zapovijed o počinku od rada baca duhovno svjetlo na to što je počinak. Počinak u Gospodinovo ime ima jasan razlog: „Bog je počinuo, teblagoslovio i posvetio sedmi dan“ jer „sve što je stvorio, bijaše veoma dobro”. To je dan divljenja, zahvaljivanja i blagoslova za sve što postoji, pa i što živim. Sve stvoreno je potrebno.

Dan počinka je vrijeme u kojem treba gledati stvarnost i reći: kako je život lijep. Za nas kršćane središte nedjelje, dan uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista, je euharistija, što znači „zahvaljivanje”. To je dan u kojem trebamo Bogu reći: hvala ti Gospodine za život, za tvoje milosrđe, za sve tvoje darove. Nedjelja služi tome da se sjetimo proživljenih radnih dana, blagoslovimo ih, pomirimo se sa životom, govoreći: život je dragocjen; nije lak, katkad je zahtjevan ili bolan, ali je dragocjen.

Bližnji su s povjerenjem zamolili Isusa da na osobu s posebnim potrebama stavi ruku ozdravljenja, spasenja. Uskrsnućem je objavio Spasitelj život vječni – istinski počinak s Bogom. Nedjelja nas odgaja prihvaćati sve osobne potrebe kako za stvoreni život na zemlji tako i potrebe za život spasenja u vječnosti.

Msgr. Nikola Imbrišak