Održana tribina u povodu Svjetskog dana bolesnika

Svjetski Dan bolesnika svake godine nas iznova podsjeća na brigu za bolesne i one koji trpe. Na tom tragu djeluje i Organizacijski odbor za obilježavanje Svjetskog dana bolesnika u Rijeci koji je u četvrtak 8. veljače u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci organizirao tribinu pod naslovom “Dragocjenost trpljenja”. Sudjelovali su: o. Ivan Dominik Iličić, mr. sc. Smilja Maravić-Bravar, dr. med, Zvonimir Valeđić, bacc. med. techn, Svjetlana Stanišić, bacc. med. techn. U umjetničkom programu nastupio je Zbor mladih Riječke nadbiskupije. Moderatorica tribine bila je novinarka Irena Hrvatin. Pozdravnu riječ uputili su riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić i predsjednica organizacijskog odbora za obilježavanje Svjetskog dana bolesnika dr. AsjaValković – Mika.

Trpljenje iz nas može izvući ono najbolje i čini nas zahvalnima za dobro zdravlje, dobre prijatelje i dragu obitelj. Trpljenje nas pročišćuje. Ako promatramo trpljenje čisto s ljudskog gledišta, nećemo razumjeti zašto je trpljenje dozvoljeno. Kad promatramo trpljenje s Božjeg gledišta, s gledišta njegovih planova za nas u pripremi za vječnost, tada počinjemo biti zahvalni što dopušta da se trpljenje događa. Iznimnu važnost ove teme može se potkrijepiti porukom Svetog Oca Franje koji upozorava kako ne smijemo zaboraviti na ljubav i ustrajnost kojom brojne obitelji skrbe za svoju djecu, roditelje i rođake koji su bolesnici ili teški invalidi. Skrb koja se pruža u obitelji izvanredno je svjedočanstvo ljubavi prema ljudskom biću i treba je na odgovarajući način priznati i pratiti odgovarajućim politikama, rečeno je na tribini.
P. Ivan Dominik Iličić govorio je o poimanju bolesti i trpljenja kroz Stari i Novi zavjet. Naglasio je kako je uvijek bilo dopušteno koristiti lijekove kao pomoć pri bolesti, ali ne i okultne prakse povezane sa štovanjima kumira, što je nažalost prisutno i danas. Na poseban način istaknuo je novozavjetno poimanje patnje kojoj Isus daje novo značenje preuzevši ju na sebe. Obrazložio je povezanost našeg ljudskog trpljenja s Kristovim trpljenjem kojemu se suobličujemo, na primjeru citata iz Pavlovih poslanica, životopisa svetaca i citata iz Katekizma katoličke crkve. Upravo to je bio središnji dio predavanja koji je ukazao na duboki smisao patnje i na njezinu dragocjenost i važnost za spasenje mnogih duša. Završio je mislima iz pisma pape Franje povodom ovogodišnjeg dana bolesnika i njegovom molitvom upućenoj našoj nebeskoj Majci, kojoj je preporučio sve bolesne i sve one koji se u Crkvi za njih brinu i tako vrše svoje kršćansko poslanje u svijetu.

Mudra organizacija i ljubav zahtijevaju da se bolesnika poštuje u njegovu dostojanstvu i da stalno bude u središtu zdravstvene skrbi, poručuje papa Franjo. Na tom tragu o dragocjenosti trpljenja govorio je prof. dr. sc. Miljenko Kapović. Upozorio je da trpljenja, bilo da su fizička ili psihička, razaraju čovjeka i potrebno je svakodnevno tražiti snagu od Boga, ali i zahvaliti mu na svemu što smo primili. Podsjetio je na Isusovu molitvu u Getsemanskom vrtu u kojemu propituje Oca o ‘kaležu’ kojega je dobio, ali prihvaća taj križ. Križ mu pomaže nositi Šimun Cirenac, a nama danas pomažu mnogi, prije svega obitelj i liječnici te drugi profesionalni na polju medicine. Zaključujući je istaknuo da trpljenje moramo nositi dostojanstveno. Možda je to privilegija i zalog za život vječni, poručio je predavač.

Trpljenje postaje neponošljivo kada se doživljava besmislenim. No, kad se trpljenje predaje Božjoj volji može postati izvorom posebne sreće. O toj temi govorila je mr.sc. Smilja Maravić Bravar. Pojasnila je da tjelesnu bol prati emocionalna, ali i obrnuto. Često se u takvim situacijama osjećamo napuštenima od Boga. Milosrdni Krist uvijek je suosjećajan i naše patnje – njegove su patnje. Trpljenje se može nositi i bez padanja u očaj. Primjer su nam mnogi sveci. Kada čovjek prihvaća svoj križ, tada se duhovno sljubljuje s Kristovim križom, poručila je predavačica.
Noseći svoje križeve svi ćemo doći do kraja ovozemaljskog puta, a tada mnogi posljednje trenutke provedu u riječkom hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić“, jedinoj ustanovi takve vrste u Hrvatskoj koja ove godine proslavlja petu obljetnicu djelovanja. Upravo medicinske sestre i tehničari aktivno sudjeluju u brizi za umiruće i njihove obitelji. Kako se ta skrb provodi, u svojim izlaganjima približili su viši medicinski tehničari Svjetlana Stanišić i Zvonimir Valeđić. Uz primjere iz prakse, istaknuli su da je komunikacija između djelatnika najvažnija jer bez nje nema kvalitetne skrbi o pacijentima. Također, psihološka pomoć pruža se bolesnicima i članovima obitelji tijekom cijelog boravka bolesnika, kao i potpora obitelji u žalovanju.
Tribina je privukla veliki broj građana, među njima i predstavnike ustanova uključenih u organizaciju Svjetskog dana bolesnika u Rijeci: Riječke nadbiskupije, Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Medicinskog fakulteta Rijeka, Doma zdravlja PGŽ, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ i Medicinske škole u Rijeci. Pokrovitelji događaja bili su Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka.